Budi dio naše mreže
Izbornik

Propovijed vladike Milana Stipića na devetnici za Stepinčevo u Krašiću

Krašić (IKA)

Grkokatolički križevački vladika Milan Stipić predvodio je Božansku liturgiju sv. Ivana Zlatoustog 3. veljače 2021. godine, trećeg dana devetodnevne duhovne priprave za proslavu blagdana bl. Alojzija Stepinca u blaženikovoj rodnoj župi Krašić.

Draga braćo i sestre!

Nalazimo se u devetodnevnoj pripremi za blagdan bl. Alojzija Stepinca. Kroz devet dana razmatramo o njegovoj osobi, zatim o njegovoj ulozi u životu Crkve kao i o njegovoj ulozi u povijesnom tijeku i životu hrvatskog naroda.

Također kroz ove dane razmatramo o mučeništvu kao načinu služenja Kristu i Crkvi. Naš blaženik rođen je ovdje u Krašiću gdje je proživio djetinjstvo i mladost. Usvojio je kršćanski odgoj od svoje obitelji te upio duh evanđelja koji je kasnije produbljivao kroz odgoj u bogosloviji i kroz svoj svećenički i biskupski poziv. U svom životu blaženi Alojzije je gradio duh asketskog i kršćanskog života i posebno se odlikovao darom poslušnosti prema svetoj Crkvi. Također je bio bogat apostolskim žarom za širenje Kristove Radosne vijesti. To se vidi u mnogim njegovim djelima, osobito u osnivanju mnogih župa i otvaranju mnogih samostana. On je bio svjestan, a na to smo i mi danas pozvani, da Crkva živi s jedne strane kroz pastoralni rad svojih svećenika i biskupa i kroz molitveno djelovanje monaštva i redovništva. Svoj život blaženi Alojzije završio je mučeništvom i to mučeništvom koje nije bilo trenutačno nego dugotrajno kroz poniženja, zatvaranja, oduzimanja svih prava i na kraju preranom smrću. On je simbol progonstva cjelokupne Katoličke Crkve u našem narodu od strane totalitarnih režima. Mučeništvo je dar koji Bog daje posvećenim dušama. Ukoliko smo za života činili dobro, živjeli po evanđelju i čvrsto vjerovali Kristu kao svome učitelju i spasitelju. Bog otac, ako je njegova volja, može nam podariti mogućnost i dar mučeništva kako bi smo dobili neuveli vijenac slave. Blaženi Alojzije posebno je volio nas grkokatolike, on je posjećivao našu katedralu u Križevcima i mnoge naše župe. Bio je čvrsto svjestan kako su grkokatolici dragocjen dio Katoličke Crkve u Hrvatskoj i kako ih treba čuvati, bodriti na opstanak i pomagati im u svakom pogledu. Posebno je bio blizak s grkokatoličkim vladikom Jankom Šimrakom koji je također nakon 2. svjetskog rata bio zatvaran i umro zbog posljedica progonstva i torture. Kardinalova bliskost s grkokatolicima svima nam je primjer i poticaj da mi u današnje vrijeme jedni drugima budemo na pomoć i zaštitu rimokatolici grkokatolicima i obratno. Ljudi koji čeznu za Kraljevstvom Božjim uvijek će naći zajedništvo i uvijek će biti jedni drugima bliski jer im je svima zajednički interes i cilj, a to je Isus Krist naš Spasitelj. Potičem ovom prigodom naše grkokatoličke svećenike da njeguju dobar odnos i suradnju sa svojom rimokatoličkom subraćom, također rimokatoličke svećenike potičem da se trude objasniti svojim vjernicima tko su grkokatolici, kolika je njihova važnost i uloga u bogatstvu Katoličke Crkve. Također potičem svoju subraću iz Hrvatske biskupske konferencije da budu na pomoć i suradnju našoj Križevačkoj eparhiji kako bi nam pomogli u pastoralnom radu s našim vjernicima koji su često raspršeni i udaljeni. Jako je važno da jedni u drugima gledamo bogatstvo, radost i bratsku pripomoć, a ne konkurenciju ili opasnost.

Nalazimo se u vremenima koja su veoma izazovna, susreli smo se s velikim iskušenjima pandemije, također susreli smo se s nevoljom potresa u Zagrebu, a potom na Banovini. I naša grkokatolička eparhija pretrpjela je štete, prije svega biskupska rezidencija i grkokatoličko sjedište u Zagrebu, a također najveće štete su pretrpjele mnoge naše župe koje su zbog pandemije covida često bile onemogućene u okupljanju svojih vjernika i u slavlju liturgijskih čina. Trebamo biti hrabri i ustrajni pokazati svoje kršćansko lice, dati sve od sebe kako bismo pomogli svoj našoj braći i sestrama koje su u nevolji. Posebno je blaženi Alojzije zahtijevao od svojih svećenika brigu oko međusobnog jedinstva, bratstva i potpomaganja. Rekao je svojim svećenicima ‘Šaljem vas u krvavu kupelj’ jer je znao da će njihovo poslanje biti teško. Poslanje današnjih svećenika nije nimalo lakše, samo su nevolje i iskušenja drugačija. Stoga nam je važno izgraditi svoj svećenički identitet koji se temelji na molitvi, askezi, karitativnom radu te na poniznosti i skromnom životu, a osobito na međusobnoj bliskosti i bratskoj povezanosti. Jedino tako ćemo moći izaći u susret poteškoćama koje dolaze s današnjim vremenom i s vremenom koje je pred nama. Neka nam svima blaženi Alojzije Stepinac u čiju čast ovu devetnicu molimo izmoli kod nebeskog Oca obilje darova Duha Svetoga. Osobito darove poniznosti međusobne ljubavi i ljubavi prema Crkvi. Amin!