„Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – Tijelova, Brašančeva – kako u našem kraju to kažemo, želi nas podsjetiti da budemo pozorni na tako bogate sadržaje ovih svetih susreta što ih ostvarujemo u krilu zajednice Kristove Crkve. Da uvijek budemo spremni produbiti svoje razumijevanje, ne samo umom, već i srcem, cijelim životom – onoga što je u euharistijskom susretu nama darovano“, rekao je biskup Ćurić uvodeći u slavlje.

Podsjetio je na mnogo znakova – osim riječi izgovorenih, pjevanih pojedinačno ili zajednički – koji su prisutni u slavlju kršćanske euharistije, a posebno je izdvojio jedan od skrivenih znakova: „…kada svećenik ili đakon ulijeva u kalež, u pripravi darova, vodu i vino – kaže rečenicu: Otajstvo ove vode i vina učinilo nas dionicima Božanstva Isusa Krista. Mi, dionici Božanstva?! Kakva istina. Ali Onoga koji se udostojao uzeti udjela u našem čovještvu. To je to zajedništvo što nam ga daje euharistija, zajedništvo Boga i čovjeka“, naglasio je mons. Ćurić.

Euharistijski stol pretočiti u životnu svakodnevicu

Započinjući homiliju, biskup je rekao da je vrijedno poučavati se u kršćanskoj vjeri te produbljivati razumijevanje svoga života u svjetlu vjere, podsjećajući kako je u svima vrijedna želja „obnavljati se u hodu vjere, prepoznavati Gospodina, otkrivati ga u stvarnosti svoga života, ne kao dalekoga stranca i ne izvan života, već upravo na našim životnim stazama, u središtu naših doživljaja i djela – naših radosti i naših stradanja, i uvijek rasti u povjerenju da je u Bogu naš izvor i snaga, i da se samo u zajedništvu s njim istinski gradi i ispunja naš život.“

Mons Ćurić je naglasio da živimo u ljudskom svijetu, ali, jer smo Kristovi učenici i učenice, njegovi svjedoci – ne bismo trebali biti zarobljeni, nesposobni podići pogled do Božjih obzorja, do njegove visine i dubine, i postati osjetljivi za prepoznavanje Božje nazočnosti i blizine, zapravo njegove trajne ljubavi. „Slavlje euharistije pruža nam ne samo potrebnu i vrijednu pouku o istini vjere, već predstavlja i omogućuje nam istinski doživljaj Božje nazočnosti i to upravo onako kako je Krist obećao, najprije kad je u predvečerje svoje muke i smrti s apostolima blagovao pashalnu večeru i naložio im da tako čine njemu na spomen, kad im je prije uzašašća zajamčio: Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta. I kad im je obećao i darovao drugoga Branitelja, Duha Svetoga, da on u svijetu djelo njegovo dovrši, i izvrši svako posvećenje“, pojasnio je biskup. „Sadržaj današnje svetkovine u svojoj biti nosi sve ono što nam dariva vazmeno otajstvo našega spasenja u Kristovoj smrti na križu i njegovu uskrsnuću“, dodao je.

Podsjetio je potom da se u središtu euharistijskog slavlja nalaze se kruh i vino, koji, izgovaranjem Kristovih riječi i zazivom Duha Svetoga, postaju Kristovo Tijelo i Krv, što je ispunjenje znakova Staroga zavjeta. „U euharistiji nam Gospodin otkriva da smo novo stvorenje. Objavljuje nam da je život, ma koliko bio iskušavan patnjama, uvijek dar, da je prostor Božje ljubavi koji istodobno svakog čovjeka poziva na korake i djela ljubavi, zato je euharistijski stol potrebno pretočiti u životnu svakodnevicu, kad upravo doživljaj euharistije i zajedništvo oltara postaju mjera ljubavi svih Kristovih vjernika“, rekao je mons. Ćurić.

Gdje prolazi Isus otvaraju se vrata ljubavi

Zatim je podsjetio kako je papa Ivan Pavao II. pozvao Crkvu da u godini Velikog jubileja 2000. označi taj prijelaz svečanim zborovanjima i euharistijskim kongresima – a jedno takvo veliko slavlje održano je u središtu Osijeka, na trgu ispred konkatedrale 20. svibnja 2000., upravo na dan 100. obljetnice njezine posvete. Sjećajući se toga dana, hoda od Tvrđe do Gornjega grada, svečanoga slavlja euharistije i poklona euharistijskom Kristu, mons. Ćurić je rekao: „I danas ćemo iz ove euharistije poći na malo hodočašće u tijelovskoj procesiji. Barem ćemo malo, makar znakovito još jednom odškrinuti vrata našeg životnoga prostora navještaju i istini koju u sebi nosi euharistija. Zaustavit ćemo se na četiri postaje, da naglasimo i razmatramo četiri važna sadržaja što nam ih donose liturgijski tekstovi u čitanjima i molitvama pojedinih postaja, najprije istinu o euharistiji u kojoj je Kristova trajna prisutnost, potom Kristov i naš Vazam, te euharistiju kao žrtvu i kao gozbu.“

Na kraju slavlja, vjernicima je poručio: „Zagledajmo se danas u istinu Isusove prisutnosti i blizine. Sjetimo se: tamo gdje prolazi Isus otvaraju se vrata ljubavi, osjetljivosti za potrebnoga, pravednosti i dijaloga, vrata oproštenja i pomirenja, nikad vrata uskoće i bešćutnosti srca. Kristovi učenici u euharistiji obnavljaju zajedništvo s Njime, koji daje smisao našim radostima i patnjama. Zato, bez euharistije ne možemo živjeti, osobito bez euharistije u nedjelju, dan Gospodnji, kako su to svjedočili prvi kršćani, i pod cijenu života, a to smo pozvani činiti i mi danas.“

Misu su suslavili domaći župnik mons. Adam Bernatović, umirovljeni svećenik Vladimir Mikrut, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Domagoj Lacković te župni vikari Blaž Jokić i Ante Lučić.

Uslijedila je tijelovska procesija, a sjenice su pravili: mladi župe pod vodstvom Marijana Iža, skupljači milostinje i pazitelji konkatedrale pod vodstvom Renata Vojedilova, veliki zbor pod vodstvom Marije Krpan i molitvene skupine pod vodstvom Mirjane Eržić. Presveti Oltarski Sakrament Trgom sv. Ivana Pavla II, uz biskupa i svećenike, pratilo je mnoštvo vjernika. Svečano liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura i Dalibora Ratića, nebo su nosili Hrvoje Barabaš, Denis Karnaš, Petar Žuljević i Antun Kovačić, a sudjelovali su i ministranti te prvopričesnici koji su bacali latice cvijeća.