Istina je prava novost.

Proslava svetkovine sv. Anđele Merici kod uršulinki u Varaždinu

Redovnice uršulinke zajedno s Anđelinim prijateljicama proslavile su svetkovinu svoje utemeljiteljice sv. Anđele Merici u subotu 25. siječnja u crkvi Isusovog rođenja u Varaždinu, izvijestio je Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije.

Euharistijsko slavlje predslavio je predstojnik Obiteljskog centra Varaždinske biskupije vlč. Nikola Tomašević u zajedništvu s duhovnikom varaždinskih uršulinki preč. Franjom Biškupom.

Vlč. Tomašević je u homiliji govorio o kršćanskoj nadi. Polazeći od teme Teološko-pastoralnog tjedan koji se proteklog tjedan održao u Zagrebu „Kršćanska nada u vremenu beznađa“ zapitao se može li se doista naše vrijeme definirati kao vrijeme beznađa? Definirao je potom nadu koju u ljudima današnjice bude različita čovjekova dostignuća u znanosti, tehnologiji, otkrivanju novih lijekova, novih izvora energije, novih društvenih pokreta. Ta se nada „temelji isključivo na ljudskim snagama, na postignućima, na umijećima“, kazao je vlč. Tomašević i pojasnio kako je ta nada temelj čovjekove umišljenost da gospodari svijetom i da je napredak zajamčen njegovim sposobnostima dok s druge strane „odbacuje, ne prepoznaje ili zanemaruje krajnju i konačnu svrhu svijeta i čovjeka“. Iskustvo nam govori, pojasnio je vlč. Tomašević, da takva nada često razočarava, pa se možda ovo naše vrijeme može i okarakterizirati kao vrijeme beznađa.

U nastavku je vlč. Tomašević govorio o kršćanskoj nadi koja je dar vjere, koja je utemeljena na Isusu Kristu. Spomenuo je encikliku pape Benedikta XVI. „U nadi spašeni“ iz 2007. u kojoj Benedikt XVI. jasno govori o beznađu modernog čovjeka i kao rješenje mu nudi povratak nadi utemeljenoj na vjeri u Isusa Krista. Pitajući se tko može spasiti čovjeka u ovom vremenu beznađa, vlč. Tomašević je kazao: „Samo Božja ljubav jača i od smrti. I na toj ljubavi mi kršćani temeljimo svoju nadu. Kršćanska nada ne počiva na ljudskim rasuđivanjima, predviđanjima, sigurnostima, na našim sposobnostima nego na Božjim obećanjima koja su ostvarena u Isusu Kristu, na onome što, zapravo, nadilazi ovaj svijet.“

Iz naviještenog evanđeoskog odlomaka Isusove velikosvećeničke molitve vlč. Tomašević je istaknuo dvije rečenice „Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta“ i „Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet“. Rekao je kako kršćani nikada nisu živjeli zatvoreno, isključeno od svijeta, nego su svijet mijenjali, oplemenjivali, oblikovali. Upozorio je kako postoji opasnost da svijet „proguta“ kršćane da oni prestanu biti sol zemlje i svjetlo svijeta ako svoje poslanje ne žive s Isusom Kristom, ako ne idu do izvora, na ono što hrani njihovu vjeru.

Vraćajući se na encikliku pape Benedikta vlč. Tomašević je rekao kako Papa u njoj definira tri mjesta na kojima kršćani trebaju biti glasnici kršćanske nade: molitva, djelovanje, patnja i posljednji sud.

Ocrtavajući lik sv. Anđele Merici istaknuo je kako je ona prepoznala i odazvala se Božjem poslanju djelovanju u svijetu, ali da pritom nije bila od svijeta. „Sveta Anđela je u početku, za ono vrijeme, vrlo odvažno odabrala posvećeni život izvan samostana i u mnogim trenucima je svojim suvremenicima otkrivala kršćansku nadu u trenucima kada su oni bili u beznađu“, protumačio je vlč. Tomašević i spomenuo nekoliko crtica iz života sv. Anđele.

„Biti na izvorima nade, živjeti kršćansku nadu po primjeru svete Anđele, sigurno uključuje molitvu, čestu pričest, klanjanje pred Presvetim i djelovanje. Djelovati u svijetu, odricati se, trpjeti za drugoga. Biti svjetlo svijeta, biti u svijetu, ali kao Isus ne biti od svijeta“, rekao je vlč. Tomašević i istaknuo konkretne situacije u kojima se kršćani prepoznaju kao ljudi nade utemeljene na Kristu. „Konkretno, to znači da i kada smo suočeni s nekom bezizlaznom situacijom, pogođeni tragedijom, bolešću, kada gledamo na ratove, na stradanja, onda kršćanina koji je uvježban u kršćanskoj nadi neće obuzeti malodušje, očaj, nestrpljivost. Ili kada nas pogled na naše grijehe, slabosti pritišće, boli, kada nam se čini da na putu vlastitog obraćenja ne idemo naprijed, nego nazad, kada gledamo na grijehe naših najbližih i krive putove kojima su krenuli, kada gledamo neke nemorale u ovome svijetu, onda kršćanin koji je nošen kršćanskom nadom vidi u svemu priliku da se Bog proslavi“, istaknuo je vlč. Tomašević te zaključio kako za kršćanina vrijeme beznađa postaje vrijeme milosti jer je nošen živom vjerom i nadom da Bogu ništa nije nemoguće.

Proslava je nastavljena druženjem sestara i Anđelinih prijateljica uz prigodni agape.