Uvodeći u slavlje, biskup je nazočnima kazao da je ta korizmena nedjelja od davnine nazvana „Nedjelja Laetare – Nedjelja veseli se“. Istaknuo je da ona ima posebno značenje za kandidate za svetu potvrdu u njihovu četvrtom korizmenom koraku neposredne priprave za slavlje tog sakramenta. S posebnim osjećajima radosti i zahvalnosti biskup je čestitao djelatnicima požeške Katoličke osnovne škole te učenicima i njihovim roditeljima svetkovinu njihova nebeskog zaštitnika, koja će zbog korizmene nedjelje liturgijski biti proslavljena u ponedjeljak. Podsjetio je da se u subotu navečer u katedrali okupio velik broj mladih, sudionika Biskupijskog križnog puta, spomenuvši da su oni zajedno s večerašnjim mladima velika Božja radost jer su otvoreni njegovu djelovanju.

U homiliji je biskup Škvorčević zapodjenuo razgovor s djecom o sposobnosti da se dobro vidi, spomenuvši im primjere enigmatskih slika na kojima treba dobro gledati da se odgonetne što one točno prikazuju. Istaknuo je kako se u svetim čitanjima dana postavlja pitanje čovječjeg cjelovitog vida. U prvom čitanju pisac knjige o Samuelu tumači kako Bog bira nekoga za kralja. On ne gleda kao čovjek ono što je izvana i naočito, nego ono što je u srcu, te od sedmero braće izabire najnižega i najmlađega, imenom David, i zapovijeda Samuelu da ga ustoliči za kralja mažući ga uljem, kako su se u židovstvu uz kraljeve uspostavljali još proroci i svećenici.

Biskup je kazao krizmanicima da su i oni izabranici Božji, pozvani da pomazanjem svetim uljem u sakramentu svete potvrde budu još snažnije ukorijenjeni u dostojanstvo njegovih sinova i kćeri, uspostavljeni u svetom krštenju.

Upozorio je napose nazočnu djecu i mlade da je važno gledati na Božji način da bi se točno vidjela stvarnost i da nas na to upućuje Isus u Evanđelju. On, naime, ozdravljajući slijepca od rođenja, predstavlja sebe kao liječnika od sljepoće srca, kao svjetlost koja daje vidjeti stvarnost u njezinim istinskim dimenzijama Isus upućuje da se ne ostane samo na vanjskom pogledu, nego se uputi u otkrivanje dubljih sastavnica vlastitog postojanja. Svojom pljuvačkom pravi kal i maže oči slijepcu od rođenja, zapovijeda mu da se opere u kupalištu Siloam, što u prijevodu znači „Poslanik“, te se slijepcu otvaraju oči i on vidi fizičku stvarnost oko sebe.

Mons. Škvorčević je zapitao kakva je to bila voda čijom je kupelji slijepac progledao? Dodao je da nije riječ o vodi, nego o Onomu koji joj je dao snagu da opere sljepilo njegovih očiju a još više njegova srca. Spomenuo je da to podsjeća na krštenje u kojem je voda snagom Duha Svetoga oprala naše srce od sljepoće grijeha te smo progledali Božjim pogledom. Isusova moćna ljubav s križa prisutna u srcima daje pravo vidjeti tko smo po Božjem djelu spasenja.

No, istaknuo je biskup, kako je ta Isusova prisutnost u nama stvarnost vjere, koja našem srcu daje sposobnost vidjeti. Usporedio je to s fizičkim okom, koje može biti najzdravije, ali ako nema u njem svjetla, ono ništa ne vidi. Vjera u Isusa Krista svjetlo je koje ulazi u mrak našega srca te ono vidi stvarnost u punom njezinu sjaju i značenju. Biskup je upozorio da srce ispunjeno mržnjom, sebičnošću i zloćom ne vidi drugoga dobro, nego samo onaj koji živi povjerenje prema njima vidi ih točno. To je pogled Božji na nas u Isusu Kristu, i to je pogled naš prema svakom čovjeku kojim ga vidimo pravo – dodao je.

Biskup je kazao da slijepac od rođenja nije istinski progledao u trenutku kad mu je Isus otvorio fizičke oči, nego kad je povjerovao u njega. Zanimljiva je stupnjevitost kojom slijepac dolazi do vjere. U raspravi o onome tko ga je ozdravio on ponajprije kaže da je to neki čovjek. Potom će prepoznati da je on čovjek posebne moći i nazvat će ga prorokom. Da bi na koncu na Isusov upit: „Ti vjeruješ u Sina Čovječjega“ i uvjeravanje da je on taj koji ga je ozdravio, slijepac odgovorio: „Vjerujem, Gospodine!“

Tako se postaje svjetlo u Gospodinu, tumači sv. Pavao Efežanima u današnjem drugom čitanju, potičući ih da hode kao djeca svjetla. Biskup je podsjetio nazočne da su u krštenju postali djeca svjetla, ali da to jesu ako im je živa vjera u Isusa Krista i život u skladu s njime. Zamolio je Gospodina da im daruje srce kakvo su imali na krštenju. Da ono ne bude zamračeno zloćom i sebičnošću, nego da dobro vidi te mognemo širiti svjetlo oko sebe.

Kazao je učenicima da se raduje što u Katoličkoj osnovnoj školi osim usvajanja znanja nastoje oko toga da budu djeca svjetla, da ne gledaju druge i svijet tek fizičkim očima, nego očima srca, po mjeri Isusovoj. Rekao je da je sv. Josip, zaštitnik Katoličke osnovne škole bio čovjek šutnje, ali je Bogu omogućivao da ga pročisti u srcu te bude jedan od najvjernijih njegovih suradnika. Dodao je da ih Bog gleda ljubavlju i milosrđem, te su i sami pozvani gledati tim pogledom koji vidi dalje od zemaljskoga. Zamolio je sv. Josipa da ih prati u tom nastojanju.

Nakon homilije kandidati za svetu potvrdu u neposrednoj pripravi za slavlje sakramenta, primili su knjigu Evanđelja i na taj način posvjedočili da je ono knjiga njihova kršćanskoga života.

Na svršetku misnog slavlja svi okupljeni, predvođeni biskupom Škvorčevićem uputili su Bogu molitvu za dar vjere. Zatim je učenik Katoličke osnovne škole u Požegi Luka Višaticki zahvalio biskupu što svojim zalaganjem prepoznaje potrebu učenika i djelatnika škole, napose za cjeloviti rast iz vjere, a učenica Leona Matković uručila mu je cvijeće. Požeški biskup zahvalio je učenicima za riječi i dar te čestitao svetkovinu sv. Josipa onima koji na njegovu svetkovinu slave imendan, moleći ga da bdije nad svima njima i njihovim obiteljima. Poželio je da im svi dani provedeni u požeškoj Katoličkoj osnovnoj školi budu zaista u onoj blizini Isusu Kristu na koju nas potiče i poziva sv. Josip. Kandidate za svetu potvrdu biskup je potaknuo da ne dopuste da im se ohladi srce, nego postane sve žarče za ono što je Božje. Na kraju je biskup zahvalio roditeljima i djelatnicima katoličke škole za njihovu požrtvovnost, molitvu i dobrotu kojom prate mlade na njihovu putu.