Proslava Velike Gospe u jubilarnoj 650. godini svetišta na Šumanovcima

U večernjim satima nedjelje, 14. kolovoza misu bdjenja u svetištu je predvodio đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić. U koncelebraciji su bili kancelar Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. mr. Drago Marković te domaći župnik i upravitelj svetišta vlč. Ivan Živić.

Uvodeći u misno slavlje biskup Ćurić pozdravio je svećenike i vjernike, istaknuo kako proslava Velike Gospe podsjeća na Uskrs te je naglasio da se u svim životnim poteškoćama treba osloniti na „Krista Uskrsloga, kojega nam je rodila Blažena Djevica Marija“.

Slavlje jubileja u iskustvu biblijske vjere

Na početku homilije pomoćni biskup podsjetio je: „Ove godine, neposredno prije Velikoga tjedna i uskrsnih slavlja, otvorio je naš nadbiskup Đuro jubilarnu godinu 650. obljetnice ovoga svetišta Gospe Šumanovačke. Tako duga povijest koje se želimo spomenuti s velikom dragošću i ponosom. Istodobno nas i jubilej ovoga svetišta snažno poziva da ga razumijemo i slavimo duboko ukorijenjeni u iskustvu biblijske vjere“.

Upućujući da „jubilej ovoga svetišta mi želimo slaviti s biblijskim nadahnućem, koji traži da se, na spomen prošlih događaja i u svjetlu njihova značenja dogodi nešto i u sadašnjosti. Zato starozavjetna Knjiga Ponovljenog zakona poziva da se na sjećanje oslobođenja iz egipatskoga ropstava i ulaska u obećanu zemlju vrši poseban spomen svake 50. godine“, biskup Ćurić je pojasnio: „Spomen Božjih djela pozivao je na sasvim konkretne korake – u međuljudskim odnosima, čak i u pitanju vlasništva, jer su se svi posjedi trebali vratiti izvornim vlasnicima; svima je trebalo vratiti slobodu i oprostiti dugove. Možemo reći: sve vratiti u izvorno stanje Božjeg blagoslova, jer sve zapravo i pripada Gospodinu“. Zatim je istaknuo: „Upravo na takvome raspoloženju biblijskoga stava i molitve, a to je ujedno i pravi, izvorni kršćanski stav, kraj mnogo razloga – velikih i malih, sretnih i nesretnih – mi vjerujemo: Pobožan duh nas je pozvao u ovo svetište. Te bismo htjeli – prije svega – u poruci ove svetkovine rasti u življenju svoje vjere; u njoj napredovati, prianjajući sve više uz živo i djelatno pripadanje crkvenoj zajednici“.

Marija – „Božji kovčeg“, mjesto Božjeg dolaska

U nastavku homilije pomoćni biskup uputio je: „I, eto nas u ovoj svečanoj marijanskoj noći ovdje u Šumanovcima, gdje je zajednica Kristove Crkve već prije mnogo stoljeća razapela ‘šator sastanka’, označila posebno mjesto molitve i duhovnoga susreta s Bogom, da sve nas, i mlade i stare, zagledane u Djevicu Mariju, okrjepi na našem životnom putu. Kad ju večeras slavimo, proslavljenu i na nebo uznesenu, želimo prepoznati da nas Isus koji je rođen u njezinu krilu, koji je za nas umro i uskrsnuo, sve želi privući k sebi“.

Osvrćući se na radost Izraelaca zbog Božjeg Kovčega Saveza, biskup Ćurić je rekao: „Novi savez u Kristovu utjelovljenju pruža nama kršćanskim vjernicima jasan temelj da u Mariji prepoznamo ‘Božji kovčeg’, mjesto Božjeg dolaska i susreta s njim. I primjećujemo. Bog za svoj dolazak ne izabire više uzvišena mjesta neke gore, planinskih vrhunaca, ni posebna mjesta i predmete – žrtvenike i hramove. Ono što mu je najdragocjenije je živi čovjek, njegova osoba i njegovo srce. Tamo se želi nastaniti i to je svojim utjelovljenjem i učinio rodivši se iz krila Djevice Marije“.

Na kraju homilije mons. Ćurić vjernike je potaknuo da s mise bdjenja ponesu poseban poziv – u središte vjere staviti Božju riječ – razmatranje Sv. pisma, što znači truditi se rasti i napredovati u njegovu razumijevanju.

Krijepi nas i uči, Skrovita Gospo Šumanovačka

„Neka molitve na ovom mjestu budu izraz naše vjere nadahnute Marijinim primjerom, rasvijetljene zajedništvom s njom i njezinim zagovorom, dok pobožno zazivamo: Krijepi nas i uči, Skrovita Gospo Šumanovačka, da budemo ljudi što jasnijega razlikovanja i raspoznavanja onoga što je u našem životu put spasenja od onoga što je put grijeha i zla. Čini se da upravo na planu razlikovanja dobra i zla danas trebamo mnogo pomoći i jasnoće, solidnijega i cjelovitijega razumijevanja i života i vjere. Mnogo je izazova – u životu pojedinaca, obitelji i društva – u kojima se promatraču sa strane nametne pitanje: Ma što je vaša vjera? Može se učiniti kao da kršćani tako lako potpišu kapitulaciju svoje vjere, kao da ona lako postane pljeva što je vjetar raznosi. A mi se večeras otvaramo iskrenom i dubokom iskustvu vjere da doživimo i osjetimo kako smo u zajedništvu s Marijom pronašli čvrsto uporište i da smo krštenjem pridruženi jednoj sretnoj zajednici, Kristovoj Crkvi koja nosi istinski blagoslov neprolaznoga Božjega kraljevstva, koje je započelo, nije dovršeno, nego struji prema punini kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost“.

Misno slavlje liturgijskim pjevanjem animirao je zbor gunjanske župe, a nakon mise uslijedila je procesija prema kapeli u šumi i pjevanje Laureatskih litanija. Pomoćni biskup kod kapelice je molio posvetnu molitvu Gospi Šumanovačkoj, a zatim je okupljenim hodočasnicima udijelio završni blagoslov.

Prvu misu uoči svetkovne predvodio je vlč. Matija Aušić, župnik Župe Preslavnog Imena Marijina u Vrbanji. Uslijedila je pobožnost križnoga puta, a posljednju misu slavio je mladomisnik iz Otoka Antun Nikolić.

Marija nam želi poručiti kako se pripraviti za nebo

Na samu svetkovinu Velike Gospe veliki broj hodočasnika dolazio je na misna slavlja od ranog jutra. Prvu misu slavio je, već tradicionalno, preč. mr. Josip Filipović, župnik Župe sv. Martina biskupa u Bošnjacima i dekan Županjskog dekanata. Sljedeće misno slavlje predvodio je mladomisnik Bernard Preučec, a potom je misu slavio vlč. dr. Ivan Benaković, asistent biblijske teologije na KBF-u u Đakovu.

Središnje misno slavlje svetkovine predvodio je upravitelj svetišta vlč. Živić. Uvodeći u misno slavlje vlč. Živić pitao je hodočasnike zašto su došli u Šumanovce – i naglasio „Da nas Marija podsjeti da smo stvoreni za nebo“. Zatim je nastavio: „Ovdje smo kratko i prolazno. Ovdje i sada se svaki dan pripremamo za susret s vječnim Bogom. Marija nam želi poručiti, kako se pripraviti za nebo“.

Roditeljima je domaći župnik poručio je da se u svojim roditeljskim zadaćama nadahnjuju primjerom Marijinih roditelja Joakima i Ane, koji su svoju kćer od malih nogu poučavali Božjem nauku te su svjedočili svojim životom. „Marija je bila žena molitve i zato je prihvaćala i ono što nije razumjela – kao što je Isusovo začeće po Duhu Svetom. Željela je služiti Božjem zakonu i Božjoj riječi. Ona je roditeljica, rodila je Sina Božjega i ljubi život, Svaki pravi kršćanin po uzoru na Mariju ljubi život i slavi Boga koji daje život“, rekao je vlč. Živić podsjećajući na Marijinu poniznosti i uslužnost, kao i na potrebu obraćenja, molitve i pokore. Na kraju misnog slavlja vlč. Živić naglasio je da je ovo jubilarna godina te pozvao sve vjernike na završnu proslavu 650. obljetnice svetišta ba Šumanovcima, 17. lipnja 2023. Posljednju misu slavio je isusovac o. Mijo Nikić.

Za slavlje svetkovine vjernici iz županjske i bosanske Posavine pripravljali su se trodnevnicom koju je predvodio vlč. Marin Knežević, koji je i sam prije devet godina kratko bio na službi u Župi svetog Jakova u Gunji. Tijekom tri večeri vjernicima je približio određene događaje iz života Blažene Djevice Marije i potaknuo ih na promišljanje što iz Marijina života mogu naučiti za svoju svakodnevicu.