Slaviti Prikazanje Gospodinovo u crkvi sv. Šimuna u Zadru ima osobito značenje, jer se u toj crkvi više od sedam stoljeća nalazi neraspadnuto tijelo sv. Šimuna. Naime, Šimun je bio sudionik događaja kojega Crkva slavi na Svijećnicu, a opisao ga je evanđelist Luka u Svetom pismu, kada je prorok Šimun u jeruzalemskom hramu u djetetu Isusu, četrdeseti dan od njegovog rođenja, prepoznao iščekivanoga Mesiju.

“Na poseban način mi u Zadru, Božjom providnošću i njegovim darom, imamo čast i milost tijelo sv. Šimuna častiti i njemu se izručiti u svojim molitvama. Možda toga više puta nismo svjesni. Posvijestimo sebi, svaki put kada prođemo pokraj crkve ili uđemo u svetište sv. Šimuna – ovdje, među nama i s nama, u našem gradu, počiva tijelo starca Šimuna koji je na svojim rukama držao dijete Isusa”, istaknuo je mons. Lenkić.

Goruća svijeća jedan je od najljepših simbola koji predstavljaju Krista

“Majka Marija i Josip prikazali su Isusa Bogu u jeruzalemskom hramu i tako izvršili Zakon Gospodnji. Tada su prosvijetljeni Duhom Svetim, starac Šimun, pravedan i bogobojazan i proročica Ana, isposnica i velika moliteljica, prepoznali Isusa kao obećanog Mesiju. Njih dvoje život su provodili u sjeni hrama, služeći Gospodinu postovima i molitvama. Šimun i Ana divan su primjer kako Bog nagrađuje svoje vjerne. Oni su upoznali Gospodina i radosno ga razglasili. Od njih možemo puno toga naučiti”, rekao je mons. Lenkić, dodavši kako su Šimun i Ana čekali Isusa cijelog života.
“Dugo su čekali i dočekali. Nisu gubili nadu. Božji ljudi odmah su prepoznali u tom Djetetu nešto silno. On je Spasitelj, utjeha Izraelova, Svjetlo svim narodima, ali je istodobno Prorok ‘postavljen za propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan’. Koje li dalekosežnosti toga čovjeka proroka!? On već tada proriče ono što će se dogoditi s Isusom i Marijom. Mariji će mač boli probosti nutrinu, jer će Isus biti osporavan, da se razotkriju namisli mnogih srdaca. I proročica Ana prepoznaje izvanrednost djeteta Isusa. Isus će kroz čitavu povijest za jedne biti na propast, a drugima na uzdignuće”, poručio je mons. Lenkić.

“Primajući Spasitelja u naručje, Šimunovo je srce ispunjeno, on nema više nikakvih očekivanja. Preostaje mu samo da radosno zahvaljuje Bogu i to čini himnom ‘Sad otpuštaš’ u kojem izražava svu svoju zahvalnost, radost, smirenu predanost i povjerenje u Boga. Uvrstivši taj Himan u završnu molitvu dana, Crkva želi da se svaki vjernik na kraju dana predaje u Božje ruke, zahvalan za Spasitelja koji mu je darovan”, rekao je propovjednik.
Na početku mise mons. Lenkić blagoslovio je svijeće u ulaznom dijelu crkve.
“Goruća svijeća jedan je od najljepših simbola koji predstavljaju Krista. Svijeća obasjava oko sebe i Isus svojom naukom obasjava sve koji mu se približe. Stoga nas ovaj blagdan poziva da živimo kao „djeca svjetla (Ef 5,9). Za to smo stvoreni, to je naš poziv”, rekao je don Josip, istaknuvši da je Krist „svjetlost svijeta“ i treba biti svjetlo našem životnom putu.

Bogu zavjetovane osobe pozvane su svjedočiti svetost svojim životom i djelovanjem 

“I naša je zadaća kao Kristovih učenika svakodnevno nositi Isusa u naručju i svojim riječima, a osobito djelima, pokazivati ga svijetu koji je željan Krista, ali ne zna gdje ga pronaći”, potaknuo je mons. Lenkić, rekavši da je zapaljena svijeća simbol prisutnoga Krista, simbol naše budnosti i odanosti Sinu Božjemu.
“Svijeća je upaljena pri našemu krštenju, prati nas u sakramentima i blagdanima, spaja s našim milim pokojnima, ispraća na smrtnoj postelji. Svijeća označava naš životni hod u pravoj svjetlosti – vjeri. Neka nas svijeće trajno podsjećaju da smo se i mi kao kršćani uputili za Isusom i da ga želimo nasljedovati. Ne dopustimo da svjetlo naše vjere zgasne”, potaknuo je mons. Lenkić, rekavši da nam je u riječi i životu Krista dan smisao našeg postojanja.

Zamolivši Boga da nas obasjava Kristovo svjetlo, da naš put za Isusom bude putokaz drugima i put u vječnost, mons. Lenkić je potaknuo da budemo posvećeni Bogu u svemu što živimo. Govoreći o Danu Bogu posvećenih osoba kojega je utemeljio sv. Ivan Pavao II. 1997. g., s nakanom da se zahvali Bogu za veliki dar posvećenog života, mons. Lenkić je rekao da nas taj Dan potiče promišljati „o tom daru intenzivnijeg nasljedovanja Krista i života po Evanđelju onih koji su se odazvali Božjem pozivu“ te promiče moliti za nova zvanja i približava taj veliki Božji dar Crkvi i svijetu.
“Bogu zavjetovane osobe pozvane su svjedočiti svetost svojim životom i djelovanjem u Crkvi i u ime Crkve. Valja nam svima moliti da Bog učvršćuje naše redovnike i redovnice u njihovom nastojanju da radosno i revno obdržavaju svoje zavjete i svojim vjerodostojnim životom oduševljavaju za Boga ljude u životnoj sredini”, rekao je mons. Lenkić.

Od početka pandemije, vjernici svaki dan mogu doći u svetište i počastiti relikviju sv. Šimuna

Svim redovnicima, redovnicama i njihovim zajednicama zahvalio je “za nesebičan rad i trud u župnom pastoralu, u odgoju djece i mladih, brizi za stare i nemoćne i u svakoj službi za koju se ukazala potreba, na koju su spremno odgovorili”.
U Zadarskoj nadbiskupiji u pastoralu župa djeluje 130 redovnica u devet ženskih redovničkih zajednica i 37 redovnika u šest muških redovničkih zajednica. Mons. Lenkić je poželio da ustraju u svom zvanju i budu vjerni Gospodinu, zavjetima i karizmi svojih zajednica.

Nakon mise, svećenici i puk iskazali su čašćenje pred tijelom sv. Šimuna koje se nalazi u škrinji iznad glavnog oltara u crkvi sv. Šimuna. Od početka pandemije, škrinja sv. Šimuna otvorena je svaki dan kao mogućnost da vjernici svaki dan dođu u svetište, počaste Šimunovu relikviju prolazeći ispred škrinje te mole zagovor i zaštitu sv. Šimuna kako se pokazao kroz stoljeća svoga čašćenja u Zadru i o čijim uslišanjima svjedoče brojni vjernici. Tijekom godine sv. Šimunu, uz župe iz Zadarske nadbiskupije, hodočaste brojni pojedinci i grupe iz cijele Hrvatske i svijeta.