Mons. Barišić na Svjetski dan bolesnika u KBC-u na splitskim Firulama
Nadbiskup Barišić u KBC-u na Firulama predvodio proslavu Gospe Lurdske
Na blagdan Gospe Lurdske i 29. Svjetski dan bolesnika, u četvrtak 11. veljače, misu u kapeli sv. Josipa u Kliničkom bolničkom centru u Splitu na Firulama predslavio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, u koncelebraciji s bolničkim kapelanom don Šimunom Doljaninom i don Nikolom Šakićem.
Pozdravivši nazočne liječnike i liječnice, medicinske sestre i ostalo bolničko osoblje, pacijente i članove njihovih obitelji, mons. Barišić je na početku slavlja rekao da su preko njihovih srca i molitava s njima prisutni „brojni bolesnici ne samo oni koji se nalaze na liječenju u našoj bolnici, nego i oni koji su po našim domovima i obiteljima. U naše molitve uključujemo svu našu braću i sestre, osobito naše liječnike i medicinsko osoblje koji uz tolike poteškoće s ljubavlju skrbe o našoj braći i sestrama.“
U propovijedi je nadbiskup pročitao dijelove iz Papine poruke za 29. Svjetski dan bolesnika čija je tema nadahnuta evanđeoskim odlomkom u kojem Isus kritizira licemjerje onih koji govore, a ne čine (usp. Mt 23, 1-12). „‚Kad se vjera svede na praznu retoriku, bez uključivanja u život i potrebe drugih, tada stvarni život kojim živimo nije dosljedan vjeri koju ispovijedamo. To je teška opasnost. Zato Isus pribjegava snažnim riječima kako bi upozorio na opasnost pada u autoidolatriju i kaže: jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća (r. 8), ističe papa Franjo u svojoj poruci te nastavlja da ‚u susretu s bratom i sestrom u potrebi, Isus nudi model ponašanja koji je u potpunoj opreci s licemjerjem. Traži od nas da se zaustavimo i slušamo, uspostavimo izravan i osoban odnos s drugim, da osjetimo empatiju i suosjećanje te dopustimo da nas njihova patnja dirne do te mjere da preuzmemo na sebe brigu za njih u duhu služenja.‘“
Nadbiskup je kazao kako je zdravlje dar, ali kako i bolest može biti dar jer tada jasnije osjećamo vlastitu krhkost stvorenog bića i dublje doživljavamo svoju ovisnost o Bogu. Naime, kad smo bolesni, duh i srce nam obuzmu nesigurnost, a katkad i strah pomiješan s nemirom; nalazimo se u stanju nemoći, jer naše zdravlje ne ovisi o našim sposobnostima ili našoj zabrinutosti. Papa nadalje u svojoj poruci naglašava da bolest nameće pitanje smisla, koje se u vjeri upućuje Bogu.
„Bolest uvijek ima lice, i to ne samo jedno: ona ima lice svakog bolesnika i bolesnice pa i onih koji se osjećaju zapostavljenima, isključenima i žrtvama društvenih nepravdi kojima im se uskraćuju njihova temeljna prava“, ističe papa Franjo u svojoj poruci te dodaje: „U pandemiji je došla do izražaja predanost i velikodušnost zdravstvenog osoblja, volontera, radnika i radnica, svećenikâ, redovnikâ i redovnicâ koji su profesionalno, požrtvovno i s osjećajem odgovornosti i ljubavi prema bližnjima pomagali, liječili, tješili i služili mnogim bolesnicima i članovima njihovih obitelji. To je tiho mnoštvo muškaraca i žena koji su odlučili ne okretati glavu na drugu stranu, nego pogledati u lice i vidati rane bolesnikâ koje su doživljavali bliskima zbog zajedničke pripadnosti ljudskoj obitelji.“ Nadbiskup je kazao kako često od liječnika i medicinskog osoblja očekujemo da budu anđeli s neba a da to nije uvijek baš lako.
Na kraju propovijedi nadbiskup je podsjetio na zapovijed ljubavi koju je Isus ostavio svojim učenicima, a koja nalazi konkretno ispunjenje u odnosu s bolesnicima.
Na kraju slavlja bolnički kapelan don Šimun Doljanin zahvalio je nadbiskupu na dolasku te na pastirskoj brizi za sve bolesnike na području Splitsko-makarske nadbiskupije.
