Proslavljena 50. obljetnica postojanja Samostana sv. Josipa u Granešini
Proslavljena 50. obljetnica postojanja samostana sv. Josipa u Granešini
Sestre kćeri Božje ljubavi proslavile su u subotu 23. studenoga 2019. 50. obljetnicu svoga djelovanja u Samostanu sv. Josipa u Granešini euharistijskim slavljem koje je u župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije predvodio umirovljeni zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić.
Misu je biskup predslavio u zajedništvu s kapucinskim provincijalom o Jurom Šarčevićem, domaćim župnikom Josipom Balogom, fra Jurom Šimićem, fra Nedjeljkom Golubarom, fra Zdravkom Lazićem i fra Ivanom Landekom.
U radosnom zajedništvu župnu crkvu ispunile su Kćeri Božje ljubavi okupljene iz svih zajednica Provincije zajedno sa Suradnicima Božje ljubavi, domaćim župljanima, roditeljima i vrtićkom djecom, prijateljima i dobročiniteljima samostana.
Prije mise riječi pozdrava uputila je provincijalna glavarica s. Gordana Igrec, koja je naglasila da se ta obljetnica samostana naslanja na prošlogodišnju proslavu 150. godina postojanja Družbe i ovogodišnju 100. obljetnicu Provincije. Podsjetila je na riječi Majke Franziske koja je poticala sestre na obilježavanje obljetnica jer su to povlašteni trenuci zahvale Bogu za sve primljeno.
Biskup je na početku homilije istaknuo da sestre koje se diče imenom kćeri Božje ljubavi već 50 godina u samostanu sv. Josipa navješćuju i svjedoče ime svoga Stvoritelja: Bog je ljubav. A zatim je poručio:
„Za radost, ponos i zahvalnost ovoga današnjeg dana, dugujemo hvalu i zahvalu zaslugama brojnih sestara, njihovim obiteljima, rodbini i nigdje spomenutim suradnicama – koje ne možemo ovdje nabrojiti. Sve te Kćeri Božje ljubavi, sva ta djeca Božje ljubavi, danas su u Srcu Božje ljubavi, po Srcu Marijine ljubavi, s nama u ovom svetom slavlju. Kada bi se pojavile sada pred nama, bilo bi to nešto kao ono silno mnoštvo svetih i pravednih, koje nitko ne može izbrojiti, kako je to opisao sv. Ivan u Knjizi Apokalipse-Otkrivenja (Otk 7,2-4.9-14) – a što smo čitali i slušali na Blagdan Svih svetih. Mi ostajemo njihovi dužnici. Ali, sve su one zapisane u Knjizi života i nitko ih ne može istrgnuti iz ruke Stvoritelja. Tamo su sve poznate po imenu. (…)
Ako otvorimo širom oči, i naštimamo uši srca i duše, doživjet ćemo, makar kako skromno, da su ‘Čudesni putovi božanske providnosti!’ (M. Franziska, Okružnica, 18.4.1882.), kako za redovničku zajednicu sestara Kćeri Božje ljubavi – u hrvatskom narodu, tako i za svakoga od nas u našem životu u zajednici naroda Božjega.
Sestre znaju, i toga se drže, a to drži njih i vodi kroz sve prilike i neprilike, radosti i križeve života, kako je zapisano u temeljnom dokumenta Reda – u Konstitucijama, poznaju istinu da su ‘Pozvane od Oca, posvećene od Duha Svetoga i poslane od Sina, svojim životom nastojimo Božju ljubav učiniti vidljivom u svijetu’. U početku bilo je to gorušično zrno, danas je od toga izraslo silno krošnjato stablo koje nosi i donosi obilje duhovnih plodova: plodova duhovnog i tjelesnog milosrđa.
Svoje darove uma i srca, volje i dobrote usađivale su u izgradnju osnovnih ljudskih vrednota u njima povjerenim im dušama, i nadasve u oplemenjivanje duhovnih darova vjere, nade i ljubavi u mladim dušama – od vrtića pa nadalje u raznim stupnjevima evangelizacije.“
Pjevanje su predvodili zbor domaće župe i zbor sestara i kandidatica pod ravnanjem s. M. Ksenije Topolovec uz orguljsku pratnju s. Marije Beroš.
O suradnji sa sestrama i o djelovanju sestara u župi Rođenja Blažene Djevice Marije, po završetku misnog slavlja govorio je župnik Balog i zahvalio sestrama za njihovu prisutnost i zauzetost u župi kao i na drugim područjima.
Nakon euharistijskog slavlja u dvorani Duhovnog centra održan je prigodni program na početku kojega okupljenima je prigodnu riječ uputila predstojnica samostana s. M. Elvira Tadić, istaknuvši: „Povijest i primljeno u zalog obvezuje nas pokazati neizmjernu radost zbog svega što nam tijekom pet desetljeća Gospodin učini i čini na ovome mjestu! A ta povijest možda i ne bi bila ispisana na takav način da se Bog nije poslužio čovjekom potpuno posvećenom evanđeoskoj zadaći brige za stado, kardinalom koji je blagoslovio 1968. kamen temeljac našeg samostana, danas slugom Božjim Franjom Kuharićem.“
Podsjetila je da bi povijesna istina zajednice bila siromašnija bez spomena na dobrotu pokojnog preč. Branka Grulicha, župnika u vrijeme dolaska sestara na teritorij župe, kojega su kasnije naslijedili sada već pokojni vlč. Mijo Pavlaković i današnji župnik Josip Balog. S radošću i zahvalnošću spomenula se brojnih sestara koje su tu živjele, svojim djelovanjem slavile Boga, a neke od njih se već nalaze među dionicima vječnosti, kao i svih sestara koje danas svojim djelovanjem, žrtvom i molitvom posvećuju to mjesto.
Izlaganje o životu i djelovanju sestara u samostanu sv. Josipa prema zapisima Kronika samostana (1969.-2019.) uz prigodnu prezentaciju pripremila je i održala s. M. Tea Barnjak.
Zbor sestara i kandidatica izveo je tijekom programa dvije pjesme. Djeca vrtića sv. Josipa, predvođena s. Danijelom Koprek i s. Ružicom Golik te ostalim odgojiteljima, svojom spontanošću progovorila su pjesmom i ritmikom o Bogu Stvoritelju svega i svome zaštitniku sv. Josipu.
Na kraju programa s. M. Ozana Krajačić predstavila je sadržaj knjige Siromaštvo i „za siromahe“ u životu i duhovnom iskustvu Majke Franziske Lechner, prijevod svoje doktorske disertacije.
Prigodni program vodila je s. Katarina Pendeš.
