Misu su suslavili predstojnik Ureda za katoličke škole Ivica Žuljević, predstojnik Katehetskog ureda Marijan Pavelić, župnik Župe sv. Terezije Avilske Mario Večerić te drugi svećenici vjeroučitelji.

Pozdravljajući nazočne svećenike, ravnatelje, profesore, učitelje, vjeroučitelje, učenike i djelatnike škola u Požegi, biskup Škvorčević je postavio pitanje: „Što je to zapravo škola?“ Ustvrdio je da je škola ponajprije zgrada, prostor u kojem se okupljaju učenici, učitelji i drugi djelatnici na čelu s ravnateljima, tehnička pomagala kojima se služe da bi razumjeli neke zakonitosti života, didaktičko-pedagoški postupci koje provode da bi upoznali stvarnost oko sebe, uspjeh koji žele postići.

Zaključio je da je škola slojevita i složena stvarnost u kojoj određenim putem žele postići uspjeh u znanju, izgradnju i rast mladih ljudi. Kazao je okupljenima da se trebaju oko svega toga truditi, ali da samima sebi ne mogu dati uspjeh i rast. Podsjetivši sudionike slavlja da u dubini svoga bića mogu rasti, ali i umirati, biti puni svjetla, ali i mraka, ustvrdio je da je Bog onaj koji im daje da rastu iznutra i da je On svjetlo njihova života.

Pozvao ih je da si na početku nove školske godine posvijeste kako je zbog spomenutoga prva i najvažnija škola Bog, Isus Krist, kojega misnim slavljem žele uvesti u škole, da započeta školska godina bude svijetla u srcima, snažna u nastojanjima i uspješna u svemu što poduzimaju.

U homiliji je požeški biskup najprije započeo dijalog s prvoškolcima, zanimajući se kako su se snašli prvoga dana u školi. Na njihove odgovore da su „dobro“, „vrlo dobro“, „izvrsno“, a neki i „super“, ustvrdio je da je đacima „super“ zato što je čudesno da oni postoje, da imaju mamu i tatu, da u školi imaju učitelje, ali da je najčudesnije što imaju Boga koji ih je sve smislio i pozvao u postojanje u Hrvatskoj.

Pozvao je mlade sudionike slavlja da jedni drugima kažu kako je „super“ što postoji Bog, kako je lijepo što oni postoje i da se jedni drugima raduju što idu u školu, zajedništvo jednih s drugima i s Bogom. Kazao je kako im posebno želi posvijestiti da je život stvarnost u kojoj se nisu pojavili vlastitom odlukom i željom, niti iz nekih ljudskih mogućnosti, nego da svi dolaze iz Božjih mogućnosti.

„Dok u školi istražujemo što je zemlja i svemir oko nas, usvajamo različita znanja, potrebno je da svaki pojedini od nas ozbiljno uzme u obzir samoga sebe, i provjeri tko je on zapravo, i što će na koncu biti s njime i s našim svijetom“, ustvrdio je biskup Škvorčević. Kazao je da su na taj način razmišljali ljudi u Solunu kojima piše apostol Pavao u ulomku naviještenog čitanja, uvjeravajući ih da je u Isusu Kristu – Sinu Očevu odvijeka koji je postao čovjekom – i vrijeme dobilo nove dimenzije.

„Vječnost je u njemu postala sadašnjost, jer je Božja ljubav odvijeka u njegovoj ljubavi na križu ušla u našu sadašnjost označenu prolaznošću, zlom i smrću. U njegovu drugom dolasku na svršetku vremenâ, Božja budućnost postat će naša sadašnjost i dovršiti sve stvoreno, jer će Bog ‘biti sve u svima’, kako veli Apostol. To razumjeti i u skladu s time se ponašati znači živjeti ‘kao po danu’“, poručio je propovjednik.

Pojasnio je da apostol poziva da razmišljaju o sebi, ne polazeći od sadašnjeg trenutka, nego od Božjih konačnih vremenâ, od Dana Isusa Krista, te da sadašnji trenutak dobije svoj smisao u svjetlu i snazi Božje budućnosti. Istaknuo je kako je navedena Pavlova pouka osobito dragocjena na početku još jedne školske godine, da ne žive pospani, nego budni za Božji svijet.

Spomenuo je da nije dobro da učenici „prespavaju“ jedan ili drugi sat nastave, jer time gube poveznicu prethodnog gradiva s budućim, ali je lošije od toga ako netko „prespava“ život, baveći se svim i svačim, a ostavljajući po strani Boga koji je u Isusu Kristu svojom božanskom ljubavlju dao puninu i smisao sadašnjoj i budućoj sudbini. Poželio je učenicima budnost uma, a još više srca za sve ono što će u školi učiti, potaknuvši ih da tu svoju budnost usmjere prema Bogu koji ih je pozvao u život, i može njihovu postojanju dati puninu i smisao.

Produbljujući govor sv. Pavla o Danu – pisanom velikim slovom – mons. Škvorčević je protumačio da je on „naša najveća šansa jer on nije nešto, neki kozmički pojam, nego osoba, Isus Krist, njegova pojava i svjetlost u kojoj jasno vidimo tko smo i što na ovom svijetu trebamo činiti“.

Osim toga, kazao je, da sv. Pavao u spomenutom ulomku Prve poslanice Solunjanima pred činjenicom dolaska toga Dana na svršetku osobne i opće povijesti poziva na budnost, kako ih Dan ne bi zaskočio „kao kradljivac u mraku“. Požeški biskup potaknuo je učenike na molitvu da ih Gospodin Isus svojom snažnom riječju, koja je – kako su čuli u naviještenom evanđeoskom ulomku – bila moćna izgoniti zle duhove, probudi, prosvijetli i pokrene.

Upozorio je da se oni koji nisu pokrenuti moćnom Božjom riječju nalaze u opasnosti prepustiti se nemoćnoj, zavodničkoj ljudskoj riječi putem interneta ili na neke druge suvremene načine, čemu smo u Hrvatskoj svakodnevno svjedoci, a čijim žrtvama postaju osobito djeca i mladi.

Pozvao je djecu i mlade da proučavajući stvarnost oko sebe ne zanemare sebe, te srcem koje vjeruje Bogu trajno sve više otkrivaju tko su oni u Isusu Kristu i njegovoj pobjedi nad zlom i smrću. Dodao je neka posvete osobitu pažnju čežnjama u svom mladenačkom srcu po kojima su u svojoj jedinstvenoj i neponovljivoj osobi programirani za spomenutu pobjedu života u Isusu Kristu, te im škola bude postupno sve dublje ulaženje u život s njime.

Na svršetku mise biskup Škvorčević potaknuo je mlade sudionike slavlja da ne zaborave uvesti Isusa Krista u svoje škole i da snagom prijateljstva s njime budu prijatelji jedni drugima. Na sve njih i na sve što će poduzimati u započetoj školskoj godini zazvao je Božji blagoslov.