Koncelebrirala su devetorica svećenika: ekonom Zagrebačke nadbiskupije mons. Domagoj Matošević, rektor Svetišta i župnik u Mariji Bistrici mons. Tomica Šestak, vlč. Blaž Bartol, vlč. Ivan Hrastović, vlč. Mato Jaković, vlč. Alozije Pakrac, vlč. Dragutin Gereci, vlč. Mirko Brlić, vlč. Luka Žeželj.

U propovijedi mons. Kovač se zadržao na prvom misnom čitanju svetkovine Gospe Karmelske koje proroka Iliju pokazuje kao velikog molitelja. Naglasio je da Bog djeluje u šutnji i da ima jedno mjesto gdje Bog tako djeluje, a to je samostan, to je Karmel. „Tu se ne govori o Bogu, nego je to život s Bogom. Promatrajući proroka Iliju, možemo se zapitati kakva je naša molitva pred Bogu – moguće je mnogo govoriti o Bogu, ali da li je u molitvi doista prisutno i srce“, upitao je propovjednik. „Najveća opasnost redovničkog života nije prestati moliti, nego moliti, a da srce više ne gori, ostaju riječi, ali nestaje oganj“, istaknuo je.

„Ilija nije tražio Boga površno, on se povlači u samoću, sabire cijelo svoje biće pred Gospodinom. Njegov položaj tijela, njegova šutnja i njegova čežnja postaju molitva. On nije čovjek koji samo izgovara riječi pred Bogom. On je čovjek koji stoji pred Bogom. Zato njegova molitva otvara nebo“, rekao je.

Spomenuo je pitanje koje se javlja kod mnogih: „kako mogu proslavljati Boga, a grijesi i slabosti me optužuju“. „Odgovor se krije u Božjem očinskom zagrljaju, jer nas on čeka kao svoje dijete i ne traži da dođemo savršeni. On čisti onoga koji mu se približava i ne moramo se bojati stati pred njega sa svojim slabostima. Žarka molitva ne mijenja samo ono što molimo, nego i onoga koji moli“, naglasio je.

Mons. Kovač govorio je i o smislu posvećenog života. „Crkva uči da posvećene osobe na poseban način sudjeluju u Isusovoj proročkoj službi“, napomenuo je. „Njihovo proroštvo ne počinje riječima koje izgovaraju, nego životom koji se treba dogoditi, a to je tiho, ali snažno svjedočanstvo: Bog postoji, … Bog je dobar“, dodao je.

Istaknuo je da se često ljude mjeri prema njihovom djelovanju i vidljivosti, a posvećeni život postaje znak jedne druge stvarnosti, postaje ljubav kojoj se potpuno posvećuje. „Zato ništa ne smije biti ispred osobne ljubavi prema Kristu, ni vlastiti planovi, ni vlastita sigurnost, ni vlastite želje. A to je teško. Jezivo teško. Jer srce posvećene osobe pripada Bogu koji ju je prvi pozvao“, poručio je biskup Kovač.

Osvrnuo se i na proroka Iliju koji je u Crkvi prepoznat kao uzor monaškog i redovničkog života, a čovjek je Božje prisutnosti, čovjek tišine, kao čovjek koji stoji pred Bogom prije nego stane pred Boga. On je u samoći naučio slušati Boga jer samo čovjek koji dugo boravi pred Bogom može razlikovati njegov glas od buke svijeta. Prorok nije ostao zatvoren u samoći  nego ga Bog šalje narodu: staje pred kraljeve, govori kad treba braniti Božju istinu, onaj koji traži lice Božje postaje zagovornik naroda“, rekao je.

„Jedna duša koja potpuno pripada Bogu može biti stup Crkve. Jedna molitva iz dubine srca može dosegnuti mjesta do kojih ljudska riječ nikad ne bi stigla. Jedno prikazanje života iz ljubavi prema Isusu može postati tiho proroštvo cijelome svijetu. Zato je Karmel proročki znak. Ne zato što dobro govori, nego zato što pokazuje ono što se u svijetu lako zaboravi: Bog je vrijedan da mu se preda cijeli život“, protumačio je mons. Kovač.

„Opasnost da se hrama na dvije strane i nije toliko u potpunom odbacivanju Boga nego u tome da mu dajemo samo dio sebe: poneki trenutak, poneku molitvu, poneki vanjski znak, ali se ne predaje dubina srca. Bog želi cijelog čovjeka. Ilijina zaufana i ustrajna molitva za kišu urodila je plodom, malim oblačićem koji se na kraju pretvorio u obilnu kišu. Oblak je, prema karmelskoj tradiciji slika Djevice Marije, koja je rodila Sina Božjega, koji je izvor vode žive“, ustvrdio je.

„Drage sestre, vaš je život upravo takav mali oblačić, skriven od svijeta, možda nevidljiv ljudima, ali iz njega može poteći kiša milosti za Crkvu i svijet“, rekao je redovnica biskup Kovač.

Nakon završetka misnog slavlja vjernici su imali priliku za oblačenje karmelskog škapulara. Obred oblačenja predvodio je vlč. Mirko Brlić.

U trodnevnoj pripravi za svetkovinu sudjelovali su monfortanac o. Mario Cerovac 13. srpnja, mladomisnik salezijanac don Neven Peić 14. srpnja te o. Smiljo Brnadić 15. srpnja, izvijestile su karmelićanke.