Koncelebrirao je dekan Hvarskoga dekanata i hvarski župnik don Toni Plenković, župnik župe Sućuraj fra Stipo Marčinković i župni vikar u Bugojnu u BiH fra Ivica Pavlović te župnik Gdinja i upravitelj župe Bogomolje fra Mario Divković koji je pozdravio biskupa Palića, svećenike i sudionike slavlja. Pri oltaru je posluživao bogoslov iz Tuzle u BiH fra Dario Matanović, a litugijsko pjevanje predvodio je orguljaš i voditelj zbora mladih u Tuzli u BiH prof. Zlatko Špoljarević.
Biskup Palić u propovijedi je istaknuo: „I ove smo godine okupljeni, kako bismo posvjedočili svoju pobožnost prema Blaženoj Djevici s brda Karmela i pronašli u njoj svjetlo i utjehu za svoj život. Svatko od nas ima u svome životu iskustava radosti i boli, prihvaćanja i odbacivanja, uspjeha i poraza. Svatko od nas postaje svjestan koliko nas nesigurnost sadašnjosti i nesigurnost budućnosti čine krhkim. Mnogo je puta kriva riječ u krivo vrijeme dovoljna da uništi odnos prijateljstva i suradnje, a prava riječ u pravo vrijeme i na pravi način može spasiti život. Velika snaga koju imamo u sebi da bismo se mogli oduprijeti ljudskim slabostima je Isusovo obećanje da nas nikad neće ostaviti same i da će ostati s nama u sve dane do svršetka svijeta“, napomenuo je biskup Petar.

„Dvoje su protagonista ovoga slavlja danas: prorok Ilija i Blažena Djevica Marija od brda Karmela. Svako od ovih protagonista sa sobom nosi duhovnu poruku, prijedlog evanđeoskog svjedočenja. Prorok Ilija se na gori Karmelu borio protiv lažnih kanaanskih božanstava i branio vjeru u pravoga Boga. Drugim riječima, branio je Boga Abrahamova, Izakova, Jakovljeva, providonosnog i milosrdnog Boga Oca, protiv poganskih praksi religioznog praznovjerja i štovanje boga Baala”.
“Vječna opasnost uvijek prijeti, a to je da sami stvaramo sebi bogove koje stavljamo na oltare svoga života, božanstva za vlastitu uporabu i potrošnju, po vlastitom imidžu i liku. I, stoga, postoji trajna potreba za pročišćenjem razumijevanja Boga, za pročišćenjem prakticiranja vjere. Zapravo, uvijek se moramo pitati: u kojega Boga mi to vjerujemo? Vjerujemo li u Boga Oca Isusa Krista? Zašto vjerujemo? Jer danas postoji mnogo bogova i nije jednostavno vjerovati u živoga i istinskoga Boga, kojega nam je Isus objavio. Bog u koga vjerujemo i u kojem se molimo ne smije biti čuvar svemira, sudac koji osuđuje, svemogući koji stvari svijeta uređuje po svojoj volji, nego Bog Otac Isusa Krista, ‘spor na srdžbu i bogat dobrotom’; koji prašta, daje život, stvara nadu. Pravu Božju bit definirao je sv. Ivan: Bog je Ljubav“, istaknuo je biskup Petar.

„Blagdan Gospe Karmelske, uz koji na osobiti način povezujemo proroka Iliju, nudi nam i konkretan primjer kako se prakticiranjem milosrđa približiti Bogu na ispravan način. Ilija je na putu za Karmel, kako bi izbjegao progon kraljice Jezebele, koja mu je prijetila smrću. Dolazi u Sareptu, fenicijski grad, u kuću udovice, čije ime ne znamo, koja je opisana onim što joj nedostaje, njezin muž, koja živi sa sinom siročetom. Iliju dočekuje udovica, a kada je pita da mu da nešto za jelo i piće, ona mu nudi sve što ima, iako, u vrijeme gladi koja je vladala, zna da neće ostati ništa za nju. Ilija joj kao nagradu obećava da joj brašna i ulja nikad neće nedostajati u njezinu domu.
Ovaj događaj s prorokom Ilijom pomaže nam shvatiti kako se treba ponašati u trenutcima malodušnosti, neuspjeha, usamljenosti. Ilija je doživio obeshrabrenje i neuspjeh na dramatičan način, toliko da je, suočen s težinom progona, tražio od Gospodina da ga pusti umrijeti. Ali Gospodin mu je ponudio čudesni kruh koji mu je dao snagu da nastavi put. Snagom koju mu je dao ovaj tajanstveni kruh, Ilija je hodao 40 dana i 40 noći i došao na brdo Horeb, gdje mu je Gospodin govorio kroz lagani vjetar i dao mu hrabrosti da ispuni svoje poslanje.

Brdo Karmel je i mjesto nade, ponovnog rođenja, to je mjesto na kojem je Ilija vidio kako dolazi oblak; bilo je to vrijeme kada je Bog zatvorio nebo: tri godine je vladala suša, jer su ljudi bili nevjerni, otišli su od Boga, nisu marili za Boga. Kad smo od Boga daleko i u našem je srcu suša, ali kad se vratimo,vraća se i oblak koji kaže da se vraća kiša, koji govori da se rađa nada, koji kaže da nas Bog ne napušta, čak i ako se čini da smo sami“, pojasnio je biskup Petar.

„Uz proroka Iliju, imamo i Bl. Dj. Mariju, Gospu Karmelsku. Bez obzira na legende vezane uz brdo Karmel, znamo da se spontana pobožnost prema Djevici Mariji proširila u kršćanstvu od ranih apostolskih vremena. Stoljećima se štovala pod mnogim naslovima, povezivala se s mnogim krepostima, mjestima na kojima su nastala svetišta i crkve, ukazanjima na raznim mjestima. Marija intervenira jamčeći duhovnu jakost, zdravlje tijela i duša, mir u obitelji. Po njezinu zagovoru, Bog intervenira u svim životnim godišnjim dobima, u rođenju i smrti, u trenutcima boli i radosti, u trenutcima nade i obeshrabrenja. Razlog zašto se obraćamo Gospi je nada da ćemo dobiti milost spasenja. Međutim, to nije neka vrsta sigurnog ponašanja koje nas oslobađa od životnih teškoća, kušnje, iskušenja zla, patnje. Umjesto toga, to je ohrabrenje i snaga da u svjetlu vjere hodamo kroz svaki dan našega života.

Poruka današnjega Evanđelja je poruka radosti i sigurnosti. Bog nas ne napušta. Kaže nam: ‘Evo vam majke’, u trenutku križa, u očaju, u trenutku u kojem se osjećamo sami, u kojem se i mi osjećamo bez Boga, jer postoje takvi dani u životu. Došli smo i uvijek iznova idemo Mariji, jer ona je sposobna vratiti nas Bogu, ona je onaj mali oblak. U našem srcu, u najtežim trenutcima, u trenutcima kada smo iz mnogih razloga najviše ljuti na Boga, zbog naše prošlosti, zbog onoga što živimo kod kuće, zbog onoga što jesmo, čujmo uvijek ponovno u srcu: Evo ti majke”, rekao je biskup Petar.

„Draga braćo i sestre, ne nosimo svi škapular. Čak i ako ne nosimo škapular, ipak molimo Djevicu s brda Karmela za zagovor, da nam po primjeru proroka Ilije, očisti naše štovanje živoga Boga od tolikih praznovjernih molitava. Zamolimo je da nam ojača vjeru u milosrdnog Boga, da ga iz dana u dan sve više nasljedujemo i ljubimo iznad svih ovozemaljskih veza i povezanosti. Djevojka Marija iz Nazareta povjerovala je Gabrijelovoj riječi i, odričući se svojih osobnih planova, povjerila je svoju budućnost Božjoj riječi: ‘neka mi bude po Tvojoj riječi, (Lk 1,28). Slijedeći njezin primjer, vjerujmo u Božju riječ, čak i kad je ne razumijemo, kad je smatramo posebno teškom i zahtjevnom. Nosimo je i čuvajmo u svojim srcima, kao što je to učinila i Majka Isusova. Srećom, naša budućnost nije u našim rukama, nego u Božjim rukama. A to su ruke koje stvaraju ni iz čega, liječe od zla, prate nas u tami, vode prema cilju koji je za svakoga od nas određen od vječnosti“, poručio je biskup Petar.

Na kraju misnog slavlja župnik fra Mario darovao je biskupu Petru grafiku ‘Plameni anđeo’ akademske hrvatske umjetnice Blaženke Salavarde. Nakon toga kroz Bogomolje je s Gospinim kipom prošla tradicionalna procesija u kojoj je fra Mario predvodio moljenje Krunice, uz koju su se pjevale poznate Gospine pjesme. Gospin kip nosili su Andro Rudan, Ivica Radojković, Milivoj Bilčić i Petar Ivanković. Pomagali su im Nikola Perić i Stanko Huljić. Stijeg Gospe Karmelske nosio je Đino Ivanković, a onaj Gospe od Milosti Vinko Vučica. Ispred njih križeve su nosili Karlo Ivanković i File Begović.

Nakon procesije sve je blagoslovio biskup Petar. Potom je fra Ivica blagoslovio prometna sredstva i one koji s njima upravljaju.