U slavlju su sudjelovali biskupi sabrani na 95. redovito proljetno zasjedanje BK BiH koje će biti održano 20. i 21. ožujka: domaćin susreta mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić, vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić, splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, izaslanik Talijanske biskupske konferencije, nadbiskup metropolit Pesara i nadbiskup Urbina, Urbania-Sant’Angelo in Vado Sandro Salvucci, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, šibenski biskup Tomislav Rogić, hvarski biskup Ranko Vidović, dubrovački biskup Roko Glasnović, kotorski biskup Mladen Vukšić, izaslanik Hrvatske biskupske konferencije gospićko-senjski biskup Marko Medo i vojni ordinariji u BiH Miro Relota.

Na početku slavlja pozdravnu riječ uputio je biskup Palić. „Okupljeni pod okriljem sv. Josipa, prečistoga zaručnika Blažene Djevice Marije, srce nam se ispunja zahvalnosti. Danas slavimo onoga kojega je Bog postavio za čuvara svojih najvećih otajstava, zaštitnika Crkve, našega hrvatskog naroda te nebeskoga zaštitnika naše Mostarsko-duvanjske biskupije“, rekao.

Najavio je i zasjedanje BK BiH: „Dok se kao pastiri okupljamo kako bismo razmišljali o dobrobiti Crkve i naroda na ovim prostorima, svoj rad i sve odluke preporučamo moćnom zagovoru i očinskoj zaštiti sv. Josipa.“ Na koncu je pozdravio učenike i profesore Srednje prometne škole iz Mostara koja ove godine slavi 25. obljetnicu postojanja te djelatnike Osnovne katoličke škole iz Šibenika. Govoreći o trenutačnim kušnjama kojima je izložen cijeli svijet, potaknuo je sve da se preporuče sv. Josipu kako bi bili „ljudi nade i graditelji mira u našoj Domovini i cijelome svijetu“.

Opisujući lik sv. Josipa biskup Majić je u propovijedi protumačio kako je „posebnost Josipove veličine ne u riječima, nego u vjernosti; ne u govoru, nego u poslušnosti; ne u isticanju, nego u šutnji koja osluškuje i, još više, sluša Boga – šutnji koja je ispovijest vjere. Sveto pismo prikazuje sv. Josipa u trenutcima koji nisu laki, koji nisu jednostavni i nisu bez boli. Njegov život nije bio pošteđen kušnji. Naprotiv, obilježen je tjeskobama koje možemo podijeliti u dvije skupine: tjeskobe srca koje ne razumije i kušnje života.“

Govoreći o tjeskobama koje su pratile Josipov ovozemaljski život, istaknuo je kako je on „čovjek koji se otvara Bogu. Kada Sveto pismo govori o Josipovu snu, ne govori o pukom sanjarenju, nego o dubokom dijalogu s Bogom. U biblijskom kontekstu snovi često nisu samo obični snovi, nego način komunikacije i zajedništva s Bogom. Zato Josip sluša što je Bog naredio: ustaje, uzima, polazi i izvršava ono što je u snu čuo, znajući da je to Božja volja. U konkretnom slučaju uzima Mariju i prima je u svoj dom zajedno s njezinim Djetetom“.

Josip dakako nije razumio Božji plan, „no, jednako kao u tjeskobama nerazumijevanja, tako i u kušnjama života, Bog svoga Josipa ne napušta. Opet mu govori u snu – i to ne jednom, nego četiri puta. I svaki put odzvanja ista poruka: ‘Ustani!’ Što Josip čini? Ne raspravlja. Ne odgađa. On ustaje i izvršava ono što mu anđeo Gospodnji naređuje. To je druga velika istina njegova života: Josip je čovjek koji ustaje kada Bog govori. On ustaje i ide kamo ga Bog šalje. Zato i sv. Franjo Saleški taj odnos Josipova sna i djelovanja naziva ‘savršenim sjedinjenjem kontemplativnog i djelatnog života’. Ta se suradnja u Josipovu životu očitovala tako da mu je u ljudskom nerazumijevanju došlo Božje prosvjetljenje, u opasnostima života Bog mu je bio zaštita, a u nesigurnosti putokaz. I, ako se još uvijek pitamo gdje je ključ svega što o Josipu znamo i zašto ga častimo, odgovor je – u suradnji milosti i vjere. To znači da Bog ne djeluje umjesto nas, nego s nama; da ne uklanja kušnje, nego daje snagu da ih nadvladamo; da daje više nego što čovjek može vidjeti i poželjeti.“

Propovijed je zaključio molitvom: „Sveti Josipe, čovječe šutnje, poslušnosti i vjere, nauči nas vjerovati da Bog uvijek daje više. Nauči nas prihvatiti ono što nam Bog dodaje. Nauči nas živjeti s pouzdanjem, a ne sa strahom. Daj da naš život, naše obitelji i ova mjesna Crkva postanu prostor u kojemu Bog djeluje.“

Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti katedralni zbor „Marija“ pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića i uz orguljsku pratnju Drage Solde.