S obzirom na nepovoljne vremenske prilike, vjernici su se umjesto oko vanjskog oltara okupili u župnoj crkvi, te je izostala i uvodna procesija sa zavjetnom Gospinom slikom.

Uvodeći u slavlje, nadbiskup Vukšić okupljene je pozvao da se sve ono što je donijela kiša prikažu kao pokoru za vlastite grijehe, kao dio pokajanja na početku mise, na putu vlastitoga obraćenja. „Molit ćemo zagovor Blažene Djevice Marije da bismo svakoga dana rasli u obraćenju i u posvećenju na svom putu prema uznesenju u Nebesa“, dodao je.

Nakon navještaja svetopisamskih čitanja i Evanđelja, nadbiskup je homiliju počeo s poznatom mišlju: „Ne, umrijeti neću nego živjeti i kazivat ću djela Gospodnja.“

„Osnovna je to poruka ovoga blagdana koji izvire iz istine Isusova uskrsnuća i blagdana Uskrsa, da – umrijeti neću, nego ću živjeti i poslan sam, poslana si na ovom svijetu navješćivati djela Gospodnja. Neka ove dvije osnovne misli (…) budu misao vodilja ovoga razmatranja (…) Dakle, živjet ću, a neću umrijeti poruka je blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije. Kao što ona živi zauvijek bez obzira na ono što zovemo biološka i zemaljska smrt – koja je samo prolazna stranica na putu života iz ovoga oblika u drugačiji i vječni život. Izvor toga (…) je istina o Isusovu uskrsnuću (…) jer on je (…) ‚prvina usnulih‘, upravo po tome što je uskrsnuo nakon što je umro (…) Ovim blagdanom (…) sjećamo se da se dogodilo ne samo Isusovo uskrsnuće, nego se sjećamo i da je u nizu onih koji su njegovi i prva već uznesena na Nebesa, a svi drugi koji su njegovi čekaju da poput Blažene Djevice Marije budu pozvani iz onoga što zovemo kraj zemaljskoga života u ljudskome tijelu, da se pridruže vlastitome neumrlome duhu i da zauvijek žive tamo gdje sunce zauvijek sja“, naglasio je nadbiskup Vukšić.

Rekao je da je, da bi se s pravom pokucalo na vrata nebeska, da bi se s pravom moglo nadati zagovoru Blažene Djevice Marije i da bi se ponizno moglo nadati vlastitom uskrsnuću, neophodno život provoditi tako da se navješćuje, kazuje, svjedoči, propovijeda djela Gospodnja. „Da je ovaj svijet pun djela Gospodnjih od kojih smo mi – svatko od nas jedno od njih, i u zbroju činimo mnoštvo djela Gospodnjih – uz mnoga druga koja su na ovome svijetu, a zadaća nam ih je prepoznati, njima služiti i s njima biti u prijateljskim odnosima, sa svim ljudima kao braćom i sestrama i svjedočiti djela Gospodnja“, poručio je uz ostalo mons. Vukšić.

Misu je suslavilo 10-ak svećenika među kojima domaćin, stupski župnik, čuvar svetišta i sarajevski dekan preč. Miroslav Ćavar koji je prije završnog blagoslova zahvalio svima koji su proteklih dana sudjelovali u organizaciji proslave. Pozvao je, također, na zbližavanje jednih s drugima, kako je to bilo neizbježno u ispunjenoj stupskoj crkvi koja je bila premala da bi primila sve koji su hodočastili Gospi.

Nadbiskup Vukšić je na kraju pred Gospinom slikom izmolio litanije i blagoslovio nazočne.

Pjevanje je predvodio zbor mladih župe Stup.

Ove godine vjernička zajednica na Stupu za proslavu naslovne svetkovine pripremala se trodnevnicom. Na sam dan svetkovine slavljene su još tri mise koje su predslavili profesor na sarajevskom KBF-u vlč. Mario Bernadić, katedralni župnik i profesor na KBF-u vlč. Oliver Jurišić i kanonik preč. Marko Zubak, objavila je Nedjelja.