Proslava tih obljetnica poklapa se s 725. obljetnicom Šibenske biskupije čiji je prvi biskup bio fra Martin Rabljanin, gvardijan prvoga samostana sv. Frane. Slavlje je započelo dočekom sv. Franje Asiškoga na šibenskoj rivi. Brodica s kipom sv. Franje doplovila je iz zaljeva sv. Ante, označivši tako dolazak braće, sljedbenika sv. Franje u šibenske krajeve. Na obali su ga prihvatili vjernici Grada te su ga, nakon pozdrava gvardijana i rektora svetišta fra Josipa Ivanovića, u procesiji ponijeli u crkvu.

Svečanu misu predslavio je vrhbosanski nadbiskup u miru kardinal Vinko Puljić. Suslavili su šibenski biskup Tomislav Rogić, provincijalni ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić, provincijalni ministar Splitske provincije Presvetoga Otkupitelja fra Marko Mrše, provincijalni ministar Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša fra Ivo Martinović, braća samostana sv. Frane s fra Josipom Ivanovićem i pristigli redovnički i dijecezanski svećenici u zajedništvu vjernika Grada Šibenika i okolice. Čuvajući spomen na mons. Jeronima Miletu, franjevca konventualca i šibenskoga biskupa (1922. – 1947.) pokopanoga u crkvi sv. Frane, kardinal Puljić u euharistijskom slavlju se koristio njegovim biskupskim štapom koji se čuva u samostanskom arhivu.

U propovijedi je kardinal Puljić istaknuo „važnost simbola lađe kao Crkve koja plovi s jedne obale vječnosti na drugu, sigurna da je Krist jedini i pravi kormilar“. Osvrćući se na posvetu crkve naglasio je važnost „krizmenog ulja koje se koristi u liturgiji, a kojim se pomazuju osobe u slavljima sakramenata, ali i oltara koji postaje središte okupljanja kršćanske zajednice. Po njemu svi postajemo kristolikiji“. „Slaveći događaje iz prošlosti, oni postaju izazov za sadašnjost i budućnost koja je pred nama, kako je istinski živjeti, kako Crkvu obnavljati po uzoru sv. Franje Asiškog a“, istaknuo je, između ostaloga, kardinal Puljić.

Poslije popričesne molitve kardinal je u pratnji gvardijana fra Josipa izmolio molitvu sv. Franje za „sve sinove i kćeri koji se nalaze u životnim pogiblima“, moleći ga za pomoć i utjehu. Zatim je svoju zahvalu utemeljenu na riječima iz Pjesme bratu suncu „Hvaljen budi, Gospodine moj…“ izrekao gvardijan fra Josip Ivanović. Osvrćući se na 800 godina prisutnosti, fra Josip je potaknuo na molitvu za nova duhovna zvanja.

„Spominjući se dobrote Božje zahvalni za obljetnice koje slavimo, za isprepletenost naših života međusobnom molitvom i upućenošću jednih na druge radosna srca zapjevajmo himan ‘Tebe Boga hvalimo’, a odlazeći s ovoga euharistijskog slavlja postanimo svjesni potrebe novih duhovnih zvanja i hrabrih odgovora jednostavnih i radosnih srca, kako za zvanja u službi oltara i Crkve, tako i u službi obitelji i Domovine. U tome neka nam pomogne zagovor svetoga Franje Asiškoga i sv. Nikole Tavelića“. Završio je citirajući sv. Franju Asiškoga: „Počnimo braćo ispočetka, jer do sada gotovo ništa ne učinismo“.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Katedralni zbor pod ravnanjem Jelene Mikulandre, uz orguljsku pratnju Nikole Lovrića Caparina. Posluživali su ministranti crkve sv. Frane i odgajanici Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca.