Proštenje sv. Jeronima i proslava 1600. obljetnice njegove smrti u Štrigovi

Biskup Radoš uvodeći u slavlje podsjetio je kako se u likovnoj umjetnosti sv. Jeronima najčešće prikazuje s kamenom u ruci, kojim se udara u prsa kao znak kajanja i želje da probudi srce da kuca za Boga, stoga je pozvao da zamolimo Gospodina da nam oprosti kada naša nutrina nije kucala za Njega i da nas probudi kako bismo mogli poći tamo gdje nas Gospodin želi povesti.

U homiliji, govoreći o tom velikanu kršćanske kulture i duha koji je rođen u Stridonu 347. u kršćanskoj obitelji, biskup je spomenuo kako više mjesta kandidira za mjesto Jeronimova rođenja, jedno od njih je svakako i Štrigova, ipak naglasio je kako „za nas kršćane daleko je važnije da je ovo mjesto – mjesto koje štuje sv. Jeronima već šest stoljeća.“

Iako se na Petrovu lađu nije ukrcao po rođenju, već 366. godine, Kristova lađa postala je Jeronimova jedina lađa, ostavio je sve druge govornice i otada njegov jedini govornik bio je onaj koji je govorio s Kristove lađe, stoga je cijeloga života bio usmjeren prema Rimu, objasnio je biskup Radoš i podsjetio kako je Jeronima Krist vodio od Rima, Akvileje, pa na Istok i konačno ga je usidrio u Betlehemu.

„Kao monah, nakon svoga krštenja, marljivo je proučavao jezik, htio je da dođe do jezika izvornoga Svetoga pisma, učio je grčki, učio je hebrejski, duboko u sebi je proživljavao otajstvo Kristovoga rođenja, dopuštao je da Ribar s Galilejskoga jezera, baci mreže u dubinu njegova života, da ga tako čvrsto veže da te mreže zavoli kao jedinu sigurnosti i jedinu radost život“, kazao je mons. Radoš.

Dodao je kako se sv. Jeronim potpuno posvetio Svetom pismu. „Smijemo kazati, da je jedina, najveća ljubav njegovoga života bila Riječ Božja. Za sv. Jeronima Riječ Božja je bila biser za kojim je tragao. Iako je rođen u kršćanskoj obitelji, nije odmah bio pristaša kršćana, sebe je tražio kod drugih govornika, ispitivao je teren, ali kada je, poput trgovca, tražeći pronašao taj biser prodao je sve, osjetio je da je sve bižuterija, u odnosu na taj biser, koji daje radost, koji uvijek daje novu boju, novu ljepotu života.“

Jeronim se u Betlehemu nastanio u blizini spilje Isusova rođenja jer „htio je osjetiti mjesto gdje je Riječ postala tijelom, gdje se Riječ utjelovila, želio je taj biser osjetiti kao što su ga osjetili pastiri i kraljevi“, objasnio je varaždinski biskup. Dodao je da je sv. Jeronim htio biti u povorci pastira i kraljeva koji dolaze pokloniti se Gospodinu i donose svoje blago. Upravo na istom mjestu gdje su se poklonili pastiri i mudraci tu se klanja i Jeronim i „tu želi osjetiti taj događaj darivanja. Pastiri i mudraci daju svoje blago i ostavljaju prazne ruke da bi ih mogao napuniti onaj koji je u Marijinom krilu, da njega mogu ponijeti u život i dalje nositi.“

Jeronim kao pastir želi se najprije naužiti ove radosti kako bi je mogao dalje nositi, stoga simbolično Jeronim jest pastir, poručio je biskup i potaknuo na molitvu za sve pastire, za biskupa, za svećenike, ali i roditelje „da nikada ne zaboravimo najprije pokloniti se Gospodinu, primiti od njega radost života, da bi je mogli dalje nositi.“

Jeronima u Crkvi poznajemo kao prevoditelja Svetog Pisma, onoga koji boravi do Isusove spilje da „najprije nauči božanski jezik, kako bi ga mogao prevesti na naš ljudski jezik.“ kazao je mons. Radoš. „Onaj tko poznaje dušu Božjega govora i dušu čovjekovu, može prevesti na odgovarajući način, može biti dobar prevoditelj“, objasnio je.

Biskup je napomenuo kako je sv. Jeronim dobro raspoznavao dobro od zloga i „neka nam Gospodin po zagovoru sv. Jeronima udijeli takvu blizinu Svetoga pisma da nam ona uvijek bude susret s Bogom, s istinom, trenutak radosti.“

Biskup je slavio euharistiju u zajedništvu svećenika: domaćeg župnika vlč. dr. Kristijana Kuhara, preč. Ivana Hercega, preč. Nikice Samodola, fra Josipa Župana, vlč. Tihomira Ciglara, vlč. Silvija Košćaka, vlč. Rafaela Mikeca, vlč. Ivice Puškadije ml., te biskupovog tajnika vlč. Marka Domitera.

Na kraju slavlja, župnik Kristijan Kuhar uputio je zahvalnicu varaždinskom biskupu Boži Radošu na dolasku – bio je to biskupov prvi dolazak u Štrigovu „maleno mjesto koje već više od 5 stoljeća štuje sv. Jeronima, a i za koje neki kažu da bi moglo biti njegovo rodno mjesto.“ Župnik je podsjetio i na Biskupovu povezanost sa sv. Jeronimom u dvjema službama: ravnatelja Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu i varaždinskog biskupa.

„Vas i svetog Jeronima povezuje mnogo toga: od vašeg boravka i službe u Rimu, gdje ste pod njegovim patronatom služili Crkvi, pa do Vašega pastorala – biskupskog štapa koji u svojem središtu ima svetoga Jeronima. Zahvaljujem Vam na dolasku, u ime naše Župe, i ujedno Vam izražavam želju ovoga vjernoga puka da nasljeduje primjer svetoga Jeronima u onome što ovaj svetac nama govori danas. I mi želimo biti vjernici, tražitelji Istine i Boga, nasljedovatelji Božjih stopa u našoj životnoj povijesti, te želimo trudom graditi kulturu života i duha koja će se napajati na nepresušnom izvoru Božje riječi. Stoga nas preporučujem u vaše pastirske molitve!“

Slavlje mise bit će i na spomendan sv. Jeronima, u srijedu 30. rujna, u 18 sati, u crkvi sv. Jeronima u Štrigovi.

U Župi Štrigova, na krajnjem sjeverozapadu Hrvatske, od 15. stoljeća časti se sveti Jeronim i čuva tradicija štovanja ovoga sveca kršćanstva. Otkako su oci pavlini sagradili crkvu i samostan, te je papa Nikola V. 1447. godine bulom Gloriosus Deus in sanctis suis podijelio posebne oproste za ovo proštenište, u Štrigovi se časti sveti Jeronim, crkveni naučitelj. Štoviše, otac Josip Bedeković, graditelj štrigovske crkve svetoga Jeronima, pomnim je historiografskim istraživanjem u 18. stoljeću označio upravo Štrigovu kao onaj antički Stridon u kojemu je taj svetac rođen.