Proštenje u svetištu Gospe od suza na Bunariću kod Subotice

Svečanu misu proštenja na hrvatskom jeziku predvodio je srijemski biskup koadjutor mons. Fabijan Svalina, kojega je prije početka euharistije, nakon što je povorka vjernika na čelu sa bandaškim parom ovogodišnje Dužijance do oltara donijela milosni lik Gospe od suza, pozdravio rektor Šipek.

„Danas Vas je sa ovoga mjesta trebao pozdraviti naš biskup Slavko, koji više nije sa nama. Neka Vaš današnji posjet bude u ozračju zahvale Bogu za sve što nam je darovao i što jesmo, jer je samo u Bogu, koji je izvor svega i po kojemu sve živi, možemo postati svjesni svoje malenosti te se Njemu, koji je početak i svršetak, možemo iskreno obratiti. Napose se molimo za našega biskupa koji je izgubio borbu sa bolešću. Potrebna nam je Vaša pastirska podrška, kao najbližega susjeda, skrb, poticaj, ohrabrenje za budućnost, kako bismo po zagovoru Gospe od suza mogli nastaviti dalje. Hvala Vam u ime svih nas koji smo došli sa raznih strana Subotičke biskupije, kako bismo zajedno podigli glas k Bogu kada nam je teško i kada se pitamo kako dalje“, kazao je rektor.

Bandaš Dominik Skenderović i bandašica Katarina Piukovića predali su biskupu Svalini njegov grb izrađen od slame u znak dara i zahvale. I biskup Svalina se u svojoj homiliji sjetio preminuloga subotičkog biskupa Slavka Večerina. „Na blagdan Gospe od suza, okupili smo se oko Gospe prema višedesetljetnom običaju na ovom svetištu. Ove godine činimo to s nakanom da po Marijinom zagovoru njezinom Sinu prenesemo sebe i sve svoje vjerničke i ljudske potrebe. Na poseban način danas Gospi od suza, kao vjernička zajednica, molitve upućujemo za preminulog biskupa Slavka, pastira ove mjesne Crkve, kojega je Gospodin u teškoj bolesti pohodio i pozvao u konačnici k Sebi. Sve vas molim da ga danas uključimo u svoje molitve, da ga Gospodin podari svojim mirom i zajedništvom s Njime u Nebeskoj slavi“, pozvao je vjernički puk biskup Svalina.

U osvrtu na Evanđelje, proroštvo starca Šimuna (Lk 2, 22-35), biskup je iznio molitvenu meditaciju. „Mariji, koju posebno častimo, želimo usmjeriti svoje misli i osjećaje i vapaje. Majkom se pokaži! Sada kao i uvijek kada smo te zazivali. Danas smo ovdje da ti zahvaljujemo što si nas uvijek uslišala, i da te zamolimo za trajnu zaštitu u našem vjerničkom hodu. Pokazala si se da si uvijek Majka, Majka Crkve, misionarka na našim zemaljskim putovima. Zaštiti nas, Majko, u ovim našim nevoljama i jadima iz kojih ne znamo kako da se izvučemo. Pomozi nam da idemo putovima istinske obnove i vlastitoga napretka. Majka si života. Za mnogovrsne znakove kojima si nas pratila, braneći nas od zla i moći smrti. Majka svakoga čovjeka koji se bori za život, da ne umre. Majka čitavoga ljudskoga roda, otkupljenog Kristovom krvlju. Majka savršene ljubavi, nade i mira! I nadalje se pokazuj Majkom za sve, jer si potrebna ovom svijetu. Nove prilike u svijetu i u Crkvi nesigurne su i nestalne. Postoje tolike opasnosti da umjesto mira dobijemo strah i nemir, koji nam prijeti užasima rata u krilu kršćanske Europe, napose u Ukrajini i u drugim krajevima svijeta u kojima toliki ljudi pate zbog strahote rata i iskustva smrti“, kazao je biskup Svalina.

„O, Majko nade, putuj zajedno sa nama. Putuj sa čovjekom ovoga vremena u kome živimo, sa čovjekom svake rase i kulture, dobi i položaja. Putuj s narodima prema solidarnosti. Putuj s narodima u ljubav. Putuj s našim mladima, tim nositeljima budućih dana mira, koje tako željno iščekujemo. O, potrebna si, Majko, narodima koji su nedavno stekli slobodu i krenuli u izgradnju svoje vjerničke budućnosti. Majko, potrebna si Europi, koja se od istoka do zapada mora vratiti kršćanskim korijenima, i tako ponovno otkriti svoj pravi kršćanski identitet. Potrebna si i svijetu da razriješi tolike krvave sukobe. Majkom se pokaži i siromahu koji umire od gladi, bolesti, koji trpe nepravde i nasilje, koji ne nalaze posao, ne nalaze svoga doma i utočišta, koji su pritisnuti, izrabljeni i izranjeni ili uzalud traže spokoj daleko od Boga. Pomozi nam, Majko, da branimo život, odraz božanske ljubavi, uvijek, od njegova početka do prirodnog zalaska.

Majkom se pokaži, jedinstva i mira. Neka zauvijek i svagdje prestanu nasilje i nepravda, neka u našim obiteljima rastu sloga i jedinstvo, a među narodima poštovanje i razumijevanje. Neka na Zemlji vlada toliko željeni i pravi mir. Marijo, daj svijetu Krista koji je naš istinski i pravi mir. Neka narodi ne kopaju nove rovove mržnje i osvete, neka svijet ne nasjeda laskanju lažnoga blagostanja koje ubija dostojanstvo ljudske osobe i zauvijek kompromitira nutarnje snage stvorenoga u ovome svijetu. O, Majkom se pokaži, o, Kraljice mira! Možemo s pouzdanjem vapiti „Kraljice mira“, kao što smo u Božićno vrijeme pjevali „Slava Bogu na visini i mir ljudima dobre volje“.

Isus je pozvao ljude da budu graditelji mira, onako kako je to On sam živio i posvjedočio. Nije to mir naših groblja, izrabljivanja, ugnjetavanja, šutnja tolikih robova i ljudi koji su obespravljeni. To nije mir koji se temelji na zatiranju ljudskog dostojanstva, nijekanju slobode i prava na vlastito mišljenje. Kristov mir nije nikome oteo ni komadić slobode. On je sve stvorio i ostavio na njihovu mjestu da ih još više posveti. A ljude iz ljudske domovine i staleže ujedinio je višom ljubavlju, Bogom koji ih sve jednako voli. On nije uništio naše osobe, zato je njegov mir kulturan, tolerantan, koji je dosljedan do svakoga trenutka. Na društvenome planu Božji mir znači sporazum, poštovanje drugoga, drugačijeg i različitog. Isus je taj koji nosi mir i mi zajedno s Njim taj mir izgrađujemo u vremenu i trenutku koji je Bog namijenio za svakoga od nas. Taj mir jest istinski mir pravde, ne onaj mir pacifizma, bojažljiv i slabouman, koji često zastupaju i podržavaju toliki pobornici nepravde i nasilja.

O, Djevice od suza, Majkom se pokaži i Majkom naših obitelji. S tolikom tugom i zebnjom gledamo naše obitelji. Mnoge su izgubile svoje članove, mnoge su mjesecima živjele odvojene u pandemiji, mnoge su ranjene i mnoge su stradale. Mnoge, što je najgore, sve manje poštuju život, a sve se češće prepuštaju naletima poteškoća i rastaju se. Sve više se zatvaraju u sebe. Majkom se pokaži – i Majkom naše nade. Bdij nad putovanjem koje nas još očekuje. Bdij nad ljudima i u novim prilikama i neprilikama među narodima koji su zahvaćeni ratom. Bdij nad odgovornima u našim narodima i koji upravljaju sudbinama čitavoga čovječanstva. Bdij nad Crkvom kojoj prijeti duh ovoga svijeta. Dragocjena Gospa od suza vjerniku pobuđuje unutarnje ganuće u duši i duh zanosa. O, koliko su tajanstvene suze drage Gospe! Govore toliko o boli, nježnosti utjesi i još više o Božanskom milosrđu koje Bog ima prema svakome od nas. One su znak majčinske prisutnosti i poziv na obraćenje Bogu, napuštanje puta zla, da bi se vjerno slijedilo Krista Gospodina.

Tebi draga Gospu prikazujemo Crkvu, ovu mjesnu Subotičku, u trenutku smrti njezina pastira. U trenucima rastanka, pruži nam toliko željenu snagu i utjehu, svima, napose svećenicima, redovništvu, bogoslovima, sjemeništarcima, svemu Božjem narodu da nastavi hod kako bi nastavio svoj hod onamo kao smo to posvjedočili stoljećima. Pogledaj na ove koji trebaju oproštenje i pomirenje i donesi mir među narodima, otri naše suze mržnje na koje izazivaju mnogim krajevima i našim prostorima. Neka tvoj plač bude zalog obraćenja i mira za svu tvoju djecu“, završio je homiliju biskup Fabijan Svalina.

Na misi su pjevali združeni subotički zborovi pod ravnanjem Marija Bonića, orguljaša župe Marije, Majke Crkve. Božju riječ na misi proštenja čitali su bandaš i bandašica, dok su mladi u bunjevačkim narodnim nošnjama predmolili molitve vjernika i prinijeli darove.

Na misi, kojom se završava ovogodišnja Dužijanca, bili su nazočni i gosti iz društvenoga života različitih razina.

Odlazeći s mise, biskup Svalina je sa svećenicima koncelebrantima poljupcem iskazao počast Gospinu liku, što su još dugo poslije mise činili i sami hodočasnici.

Na Bunarićko proštenje i ove godine se okupio velik broj vjernika kako iz Subotice i okolice tako i hodočasnika iz drugih mjesta Subotičke biskupije.

Za proštenje su se vjernici pripremali tijekom trodnevnice koja je završena u subotu, 27. kolovoza navečer, kada je mons. Svalina predsjedao pokorničkim bogoslužjem i procesijom sa svijećama.