„Ovoga trenutka moje misli idu prema vječnom gradu Rimu i prema našem Splitu u koji sam imenovan apostolskim upraviteljem, počevši danas u 12 sati. Idu mi misli prema papi Franji, jer ovo je također znak njegovog povjerenja. Iz poslušnosti i zahvalnosti prihvatio sam tu obvezu. Makar sam se, iskreno govoreći, radovao mirnim danima nadbiskupa u miru. Isto tako razmišljam i o mom predšasniku, mons. Draženu Kutleši, koji se premješta u Zagreb. Želim mu blagoslovljene dane i blagoslov u svakom pogledu, u radu na novom polju Zagrebačke Crkve. Ovoga trenutka mislim i na svećenike, moje prve suradnike koje od srca pozdravljam, sve Bogu posvećene osobe, sve vjernike laike, a osobito obitelji i mlade. Svoju službu, koja ne mora biti dugačka, ne znam koliko će trajati, ali svakako, volio bih, rekao bih, odraditi je onako kako Crkva traži. U tom smislu, preporučam se toplo u molitve svećenicima i Bogu posvećenim osobama, a osobito onima koji trpe i pate; neka svoje trpljenje i patnju prikažu Gospodinu za blagoslov naše nove Nadbiskupije, splitsko-makarske“ rekao je mons. Puljić u prvoj reakciji o svom novom imenovanju.

„Služba apostolskog upravitelja je, možemo reći, privremenog karaktera, ali sa svim ovlastima jednog biskupa koji preuzima punu obvezu i ovlasti u onome što biskup u jednoj biskupiji čini“, pojasnio je apostolski upravitelj Puljić.

Nadbiskup Puljić upitan je i je li ga iznenadilo imenovanje pape Franju za tu novu službu?

„Pa iznenadilo me. Iznenadilo me u smislu jer sam se zaista opustio i htio živjeti u miru, kako bih rekao. I baviti se poslom kojim sam se već na neki način i do sada posvećivao, a to je pisanju, čitanju. Ovaj zadatak prihvatio sam kao jedan povjereni zadatak i s te strane ponovno zahvaljujem papi Franji na povjerenju. I nadam se uistinu da ću i u narodu Božjem koji mi je povjeren naći potporu i razumijevanje“, rekao je mons. Puljić.

Upitan seli li živjeti u Split, nadbiskup je rekao: „Pa selim se, neću reći, skroz. Selim se povremeno, ako smijem tako reći. Ne znam, vidjet ću, možda se i preselim određeno vrijeme, s nadom da to neće dugo trajati“.

Zaključno, mons. Puljić je rekao: „Split mi nije nepoznat. U Splitu sam bio tri godine kao student teologije. U Splitu sam počeo studirati teologiju. Ostao mi je Split zaista u lijepom sjećanju, ne samo kao grad uz more, nego zbog dinamike koju Split pokazuje i u svom navijanju za svoga Hajduka i zbog životne dinamike koju Split možda ima osobito istaknutu, u odnosu na druge primorske gradove. S te strane, ne idem kao ‘tuđinac’, idem u neki svoj grad gdje sam proveo svoju mladost i s lijepim uspomenama vraćam se ponovno u lijepi grad Split“.