Prvi put u dubrovačkoj katedrali slavljena misa u čast poljskog blaženika Jerzyja Popieluszkog
Misa u dubrovačkoj katedrali u čast poljskog blaženika Jerzyja Popieluszkog
U dubrovačkoj katedrali Gospe Velike u subotu 19. listopada prvi put se slavila misa u čast blaženog Jerzyja Popieluszkog, poljskog svećenika koji je mučki ubijen u 37. godini života. U njegovoj domovini 19. listopada se slavi kao blagdan posvećen tom blaženiku čije se moći odnedavno nalaze u moćniku dubrovačke katedrale. Misno slavlje u Dubrovniku predvodio je o. Dariusz Nowak, salvatorijanac iz Poljske koji djeluje više godina kao župnik u Dubrovačkoj biskupiji.
O. Nowak se u propovijedi osvrnuo na život blaženika Popieluszkog. Govorio je o težini vremena u kojem je blaženik djelovao, naglasivši kako je svaka njegova misa bila praćena, pogotovo mise koje su bile posvećene domovini. Lažno su ga optuživali u novinama te je zato bio izložen raznim torturama kao što je policijski pretres njegove kuće. Krivili su ga za pronađene stvari u njegovom stanu koje bi sami podmetnuli te je iz istog razloga nekoliko puta bio u zatvoru, rekao je propovjednik.
Jerzy (poljska inačica imena Juraj) Alfons Popieluszko rođen je 14. rujna 1947. godine. Odrastao je u manjem mjestu na istoku Poljske. Bio je treće od petoro djece u seljačkoj obitelji. Premda su materijalni uvjeti života u poslijeratnoj Poljskoj bili teški, roditelji su dosta vremena posvećivali odgoju djece. Bog im je bio na prvom mjestu: nedjeljna misa i svakodnevna obiteljska molitva se nije propuštala. Nakon mature, 1965. godine ulazi u varšavsku nadbiskupijsku bogosloviju. Sljedeće godine je postao ročnik poljske vojske, u specijalnoj, kažnjeničkoj, bojni za klerike. U svibnju 1972. godine zaređen je svećenika, a posvetitelj je bio legendarni primas, danas i sam kandidat za oltar – sluga Božji kardinal Stefan Wiszynski.
Blaženik Popielusko je snažno svjedočio svoju vjeru, potičući i subraću da slijede taj put. Svojom autentičnošću u propovijedanju privukao je veliki broj ljudi u crkvu. Jednom prigodom kada je radnicima držao misu u jednoj tvornici vidio je svu bijedu i poniženje kroz koje prolaze ti ljudi. Počeo je obilaziti radnike i držati im mise za domovinu, ističući pritom njihovu vrijednost i dostojanstvo koje im je dao sam Bog. Zbog toga je optuživan da radi protiv komunizma, premda on to nikada nije činio.
Dana 19. listopada 1984. slavio je svoju posljednju misu. U posljednjoj propovijedi istaknuo je da svatko od nas ima pravo braniti slobodu i da je sloboda zadaća koja traje cijeli život. Govorio je i o pravednosti i da tamo gdje je Bog isključen nema pravednosti.
Iste noći pripadnici specijalne postrojbe tajne policije, maskirani kao prometna policija, zaustavili su njegov automobil u mjestu Gorsk, gdje cesta prolazi kroz šumu. Popieluszka su onesvijestili i stavili u prtljažnik, a vozača svezali i poveli sa sobom no uspio je pobjeći. Što se kasnije događalo ne zna se točno. Kao datum smrti uzima se 19. listopada. Tijelo mu je pronađeno je 30. listopada 1984. u blizini mjesta Tama, gdje ga je izbacila rijeka Visla, 150 km od mjesta otmice. Obdukcijom su utvrđene teške tjelesne povrede uzrokovane zvjerskim mučenjem, za koje će službeni liječnik potvrditi da nikada prije takvo što nije vidio.
Blaženim je proglašen 2010. godine u Varšavi u nazočnosti oko 150.000 vjernika, stotinu biskupa i dvije tisuće svećenika na svečanom misnom slavlju koje je predvodio papinski izaslanik pape Benedikta XVI. pročelnik Kongregacije za kauze svetaca nadbiskup Angelo Amato.
Na kraju misnog slavlja svim vjernicima se obratio katedralni vikar don Marin Lučić i zahvalio o. Nowaku. Rekao je da je moći blaženika iz Varšave donio sadašnji dubrovački biskup te pozvao vjernike da na kraju mise iskažu štovanje moćima, što su vjernici i učinili. Istaknuo je da je blaženi Popieluszko prošao sličan put kao i naš blaženik Alojzije Stepinac te kako smo i na taj način povezani.