Svećenička ređenja uvijek su vizualno dojmljiva zbog brojnih obrednih gesta i činjenice da je riječ o događaju koji se ne odvija redovito, nego jednom godišnje. No, daleko snažnije od same vanjske dojmljivosti jest duhovno iskustvo koje ih prati: iskustvo Boga koji djeluje u posveti života ređenika te iskustvo samih mladomisnika, njihova predanja i povjerenja u Božje ruke nakon što su prepoznali duhovni poziv koji Bog daruje i na njega odgovorili.

Ovogodišnji mladomisnici zaređeni na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova u Puli su vlč. Cesar Augusto Madrigal Guavita i vlč. Ivan Petrašić.

Nakon navještaja Božje riječi i prozivke kandidata za red prezbiterata, mons. Ivan Štironja uputio je pastirsku riječ. Najprije je pozdravio ređenike i njihove obitelji, a zatim rekao:

„Današnja liturgija spaja dva velika otajstva: svetkovinu Presvetoga Srca Isusova i svećeničko ređenje. Nije slučajno da Crkva upravo na blagdan Srca Isusova moli za posvećenje svećenika. Dok danas molim za sve vas, čestitam vam na ustrajnosti, zahvaljujem na trudu i molim Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.“

„Svećenik se rađa iz Kristova Srca i za Kristovo Srce“, nastavio je biskup Štironja. „Svojim poslanjem svećenik čini vidljivom i djelotvornom ljubav koja izvire iz probodenoga Spasiteljeva Srca. Današnja nas čitanja vode upravo prema toj središnjoj istini: Bog ljubi prvi, Bog bira i šalje iz ljubavi. Svećenik koji zaboravi da je ljubljen lako postane službenik. Samo svećenik koji svakoga dana živi iz iskustva zahvalnosti za Božju ljubav postaje otac, pastir i svjedok.“

Obraćajući se kandidatima za red prezbiterata, mons. Štironja je rekao:

„Dragi ređenici, Cezare i Ivane! Niste danas ovdje zato što ste najbolji, najsposobniji ili bez slabosti. Niste izabrani zato što ste savršeni. Izabrani ste zato što vas Bog ljubi. Kao nekoć izabrani Božji narod, tako i mi, izabrani svećenici, danas zajedno s vama stojimo pred otajstvom Božje besplatne ljubavi i zahvaljujemo Bogu na tom beskrajnom daru. Zahvaljujemo mu i za vaše obitelji, za vaše roditelje koji su vas velikodušno prihvatili, donijeli na svijet, odgojili i danas vas predaju Crkvi.

Živite u svijesti da ste uzeti između ljudi i postavljeni za ljude, ne samo za izabrane, nego za sve. Vršite službu Krista Svećenika radosno, vedra duha i s iskrenom ljubavlju, ne tražeći što je vaše, nego što je Kristovo. Badava ste primili, badava dajte. Kada budete propovijedali, neka ljudi osjete da ih Bog ljubi. Kada budete ispovijedali, neka osjete da ih Bog nije odbacio. Kada budete slavili euharistiju, neka prepoznaju da Krist i danas daje svoje Tijelo za život svijeta. Kada budete pohodili bolesnike, neka u vama vide blizinu Dobroga Pastira. Kada budete okupljali ljude, neka vide da su župna crkva i župna kuća mjesta u kojima svećenik ne naviješta sebe, nego Isusa i njegovu ljubav.“

Osvrćući se na izazove svećeničke službe, biskup je naglasio:

„Uporište i izvor svećenikove snage nisu moć, nego poniznost. Mnogi će ljudi dolaziti k vama umorni, ranjeni, razočarani, izgubljeni, opterećeni grijesima, obiteljskim križevima, usamljenošću i strahovima. Vaše su ruke pomazane upravo zato da ih osnažite, ohrabrite i vodite Kristu.

No ne zaboravite: i vi ćete imati svoje trenutke umora, opterećenosti i osjećaja da vas nitko ne razumije. I vi ćete nositi svoje križeve, razočaranja i neuspjehe. Možda ćete iskusiti nezadovoljstvo i frustracije koje mogu izazvati ljutnju, nezadovoljstvo i mrmljanje. Tada se sjetite da se Isusov poziv umornima odnosi i na vas. I vama Isus govori: ‘Dođite k meni, ja ću vas odmoriti, ja ću vas rasteretiti; učite se od mene, budite krotka i ponizna srca.’“

Govoreći o svećeničkom poslanju, biskup je poručio:

„Navješćujte riječ koju ste sami radosno primili. Vjerujte ono što čitate. Naučavajte ono što vjerujete. Vršite ono što naučavate. Vaš nauk neka bude hrana Božjem narodu. Vaš život neka bude radost Kristovim vjernicima. Budite svjesni onoga što činite na oltaru i svoj život uskladite s onim što slavite.

Narod ne traži savršene, nego autentične svećenike. Traži pastire koji ljube Krista i njegovu Crkvu, koji mole, slušaju, opraštaju i ne boje se biti blizu ljudima.“

Podsjetio ih je da na svome putu nisu sami:

„Računajte na molitvu Crkve koja nosi. Nosit će vas molitva Crkve, milost Božja i zagovor svetaca. A kada danas budete položili svoje ruke u ruke biskupa, ne predajete samo njemu svoju budućnost, nego ponajprije Kristu i njegovoj Crkvi.“

Zaključujući homiliju, biskup je rekao:

„Dragi Cezare i Ivane! Neka vaše svećeništvo bude oblikovano po Srcu Isusovu: krotko, ponizno, milosrdno, vjerno i otvoreno svima. Budite svećenici koji ne traže što je njihovo, nego što je Kristovo; svećenici koji ne žive samo za sebe, nego za sav Božji narod. Budite svećenici koji okupljaju, a ne dijele. Budite svećenici koji liječe rane i pomažu ljudima povjerovati da su ljubljeni.

I kada jednoga dana narod bude govorio o vama, neka može reći ono što je Crkva rekla za Barnabu: ‘Bio je čovjek čestit, pun Duha Svetoga i vjere.’ Zato, dok propovijedate, neprestano molite: ‘Isuse, blaga i ponizna srca, učini srce moje po Srcu svome.’“

Na kraju misnog slavlja, prije mladomisničkog blagoslova, u ime prezbiterija Porečke i Pulske biskupije, svih svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova, vjeroučitelja i vjernika mjesne Crkve, novozaređenim svećenicima čestitao je generalni vikar preč. Rikardo Lekaj.

„Dragi Cezare i Ivane, narod vas čeka. Čekaju vas djeca i mladi koji traže smisao i životni put. Čekaju vas obitelji sa svojim radostima i brigama. Čekaju vas stariji i bolesni kojima će vaš dolazak biti znak Božje blizine. Čekaju vas oni koji vjeruju, ali i oni koji su se udaljili od Crkve i traže riječ nade.

Budite svećenici Srca Isusova. Ne bojte se darovati svoje vrijeme, svoje sposobnosti i svoje srce. Budite pastiri koji poznaju svoje stado i koje stado poznaje. Budite svećenici koji ne bježe pred teškoćama, nego ostaju uz povjereni narod. Krist nije sišao s križa, nego je ljubio do kraja. Takva je i mjera svećeničke ljubavi.“

Vlč. Cesar Augusto Madrigal Guavita rođen je 5. srpnja 1995. godine u Puerto Lópezu u Kolumbiji kao drugo od dvoje djece Josea Martina i Luze Estelle. Kršten je i krizman u Villavicenciju, gdje je završio osnovnu i srednju školu.

Vlč. Ivan Petrašić rođen je 18. kolovoza 1998. godine u Splitu kao četvrto od sedmero djece Nikše i Hermine Petrašić. Kršten je u Splitu, a krizman u Solinu. Nakon završene osnovne škole pohađao je Klasičnu gimnaziju u Splitu.

Obojica su kroz neokatekumenske zajednice za formaciju i studij upućena u pulsko biskupijsko misijsko sjemenište Redemptoris Mater, gdje su završila filozofsko-teološki studij. Red đakonata primili su 29. studenoga u pulskoj katedrali po polaganju ruku biskupa Ivana Štironje, izvijestili su iz Porečke i Pulske biskupije.