U koncelebraciji su bili kancelar mons. Sergije Jelenić, katedralni župnik vlč. Rikardo Lekaj, o. Petar Ljubičić – predvoditelj duhovne obnove, te o. Đuro Vuradin, bolnički kapelan. Uz brojne vjernike grada Pule misi je nazočila i ravnateljica Opće bolnice Pula dr. sc. Irena Hrstić.

Na početku misnog slavlja sve je prisutne pozdravio o. Vuradin, bolnički kapelan i član samostana sv. Franje, osobito bolesne i nemoćne te ujedno zahvalio liječničkom i bolničkom osoblju kao i svima onima koji su u službi bolesnicima.

Pozdravima se pridružio i biskup Štironja koji je na početku svoje propovijedi osvijestio da spomendan Gospe Lurdske u središte pozornosti stavlja bolesne i nemoćne te sve one koji o njima skrbe. U prisutnosti većeg broja vjernika, među kojima su se našli i bolesnici, biskup je pozvao da poput čovjeka iz Evanđelja (Mk 1, 40-45) i oni zavape Isusu: „Ako hoćeš možeš me ozdraviti’, naglasivši da ozdravljenje prelazi granice ljudske moći.

Nakon kratkog povijesnog osvrta o uspostavi Svjetskog dana bolesnika, biskup je podsjetio na sadržaj apostolskog pisma „Salvifici doloris“ – Spasonosno trpljenje, koje je papa Ivan Pavao II. obznanio na spomendan Gospe Lurdske 1984., prije točno 40 godina.

„Taj vrlo sadržajni dokument o spasonosnom trpljenju, donosi sliku o Milosrdnom Samarijancu“, podsjetio je biskup te istaknuo da je primjer milosrdnog Samarijanca, poziv svim kršćanima da žive i šire oko sebe ozračje solidarnosti, brige i osjećaja za bolesnike i tako odgovore na Kristovo pitanje: ‘Tko je moj bližnji?’

Milosrdni Samarijanac u svoje osjećaje i sažaljenje unosi svega sebe, svoje srce, ne štedeći ni svoja materijalna dobra. Uz to se stavlja na raspolaganje ranjenom nesretniku ne gledajući tko je, što je i odakle dolazi te tako svjedoči snagu Kristove milosrdne ljubavi.

Citirajući riječi iz pročitane Poslanice (1 Kor 10,31-11,1): „Ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite. Ne budite na sablazan…“, biskup je podsjetio kako sv. Pavao upozorava da je sablazno brinuti se samo za svoje, sebi ugađati i tražiti samo svoju korist.  „Zato nas Crkva poziva da u središte svoje pozornosti stavimo spasenje duše. To je najvažnije u našem životu. Što god činili, činimo to da spasimo dušu, ne samo svoju već i svoje djece i mladeži, onih koji će nastaviti nakon nas svjedočiti vjeru“, istaknuo je biskup Štironja.

„Svi mi kršćani, okupljeni u zajednicu Kristove Crkve, pozvani smo biti Isusovi nasljedovatelji, biti snaga milosrdne ljubavi prema braći i sestrama koji trpe i pate; ne samo onima u bolnicama, staračkim domovima i raznim drugim ustanovama,  nego i po privatnim stanovima i kućama gdje je mnoštvo osamljenih i napuštenih. Oni su naša braća i sestre, na čija ćemo mjesta, možda, već sutra doći“.

Biskup je potom podsjetio na poruku u povodu ovogodišnjeg Dana bolesnika koju Papa Franjo temelji na starozavjetnim riječima: „Nije dobro da je čovjek sam“ (usp. Post. 2,18) te naglasio da Papa poziva ne samo na brigu za bolesnike nego i na brigu za društvo, da se pobrinemo i za liječenje međusobnih odnosa.

Među ostalim, biskup Štironja je upozorio na sadržaj Papine poslanice: „Stvoreni smo da budemo zajedno, a ne sami. I upravo zato što je taj plan zajedništva tako duboko upisan u ljudsko srce, iskustvo napuštenosti i samoće nas užasava i pokazuje se bolnim, čak neljudskim. Ono postaje još teže u trenucima slabosti, nesigurnosti i neizvjesnosti, često uzrokovanih teškom bolešću“. Govoreći o lijeku, Papa kaže: ‘Prvi lijek koji nam je potreban u bolesti je blizina puna suosjećanja i nježnosti’“.

„Liječimo rane samoće i izolacije uzajamnom ljubavlju koju nam Krist Gospodin daje u molitvi, a posebno u Euharistiji. I tako se složno suprotstavimo kulturi individualizma, ravnodušnosti, odbacivanja i razvijamo kulturu nježnosti i suosjećanja“.

Govoreći o Isusovu suosjećajnu pogledu prema gubavcu, koje nam donosi Evanđelje po Marku (Mk 1,40-45), biskup je istaknuo kako je Isusu važniji čovjek nego svi propisi i zakoni. Zato Isus djelotvorno odgovara na vjeru i zamolbu gubavca koji mu se obraća: „Ako hoćeš, možeš me očistiti“. Nije ovdje govor samo o ozdravljenju tijela nego i duha, naglasio je biskup te dodao: „Duh zatrovan individualizmom, karijerizmom, materijalizmom, postaje prelazna bolest koja kontaminira cijelo društvo i uzrokuje pandemiju ravnodušnosti i nebrige prema drugomu, a posebno prema bolesnima i nemoćnima“.

Govoreći o teškim križevima suvremenog društva, biskup je pozvao na osobno i zajedničko djelovanje: „Pozvani smo uzeti svoj križ i križ društva u kojemu živimo bez imalo čekanja i očekivanja da će to umjesto nas učiniti netko drugi. Čekanje i očekivanja donosi učmalost, zaostalost, lijenost… Isus nas ne plaši križem nego budi u nama nadu i onda kada, kao ljudi, mislimo da je sve izgubljeno. Mi kršćani, članovi Kristove Crkve, na osobit način smo pozvani zastati ispod Kristova križa, zajedno s Isusovom Majkom Marijom, zaustaviti se ispod križeva svoje braće i sestara koji su raspeti na svojim bolesničkim posteljama. Konačno, zaustaviti se ispred križeva društva u kojemu živimo, ispred križeva koje smo možda i sami prouzročili“.

Biskup je pozvao na molitvu za sve bolesnike, za bolničko i liječničko osoblje, za sve volontere i za sve one koji radosno poslužuju svoju braću i sestre u potrebi, te citirao nekolike misli iz Apostolskog pisma „Spasonosno trpljenje“, svetog pape Ivana Pavla II.: „’Čovjek umire kad gubi vječni život. Suprotnost spasenju nije dakle sama vremenita patnja, bilo kakvo trpljenje, nego konačna patnja, gubitak vječnoga života, odbačenost od Boga’,“, rekao je biskup te je pojasnio da je stanje teškoga grijeha gubitak vječnoga života. Biskup Ivan je podsjetio i na beskrajno milosno blago sakramenta bolesničkog pomazanja, odrješenja i popudbine koji nam jamče spasenje duše i radosnu vječnost, te pozvao da se ne bojimo sakramenta bolesničkog pomazanja. „U svojoj bolesti i nemoći, pozovimo svećenika da nas okrijepi tim milosnim darovima koji se ne primaju samo jednom u životu, pred smrt kojoj ne znamo ni dana ni časa, nego te milosne darove sakramenta bolesničkog pomazanja možemo primiti i više puta u životu, pa i više puta godišnje“, naglasio je biskup te pozvao da se u slučaju svoje bolesti i nemoći pozove  svećenika bez straha: „Nemojmo se bojati reći: želim popudbinu. To je odraz i svjedočanstvo vjere, to je znak da nam je u središtu pozornosti, kao vjernicima, svijest i vjera da moramo otići s ovoga svijeta i prijeći u vječnost“.

Prije otpusnog blagoslova o. Đuro Vuradin zahvalio je biskup Štironji te najavio podjeljivanje bolesničkog pomazanja nakon blagoslova koje su mogli primiti svi bolesni ili nemoćni koji su za sakrament  pripravni i osjećaju da su u stanju milosti.