U emisiji su gostovali savjetnica ministra u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Zvjezdana Bogdanović, roditelj 6 posvojene djece i udomitelj 10 djece Vladimir Hoblaj, tajnik Komisije „Iustitia et pax“ HBK izv. prof. dr. sc. Vladimir Dugalić i psihologinja Sara Pavlović.

Pokušali su odgovoriti jesu li djeca i njihova dobrobit u postupku udomljavanja zaista na prvome mjestu u postupku udomljavanja, koje rane nose sa sobom djeca koja su podijeljena između udomitelja i bioloških roditelja, kojim načelima su vođene vladine smjernice za udomljavanje djece – u svjetlu presude Ustavnog suda o udomljavanju djece od strane istospolnog para te što Crkva kaže o takvim slučajevima.

Prof. Dugalić podsjetio je kako je Iustitia et pax početkom ožujka ove godine objavila izjavu o Odluci Ustavnog suda RH u svezi s ustavnošću Zakona o udomiteljstvu. U izjavi je ta odluku ocijenjena dvojbenom i nelogičnom jer je sam Ustavni sud ustanovio da Zakon o udomiteljstvu nije bio nesuglasan s Ustavom RH, ali je unatoč tomu zatražio izmjene Zakona, kako bi se legalno omogućilo istospolnim parovima udomljavanje djece. Istaknuo je kako se pri tom izgubilo iz vida zaštitu prava i dobrobit same djece.

Također, prof. Dugalić je rekao kako gledajući međunarodne dokumente i ugovore ne postoji pravo na roditeljstvo i pravo na dijete, te je dodao da „ako ćemo teološki gledati, dijete je uvijek Božji dar. Vi nemate pravo na dar. Dijete je dar. Dar ljubavi muža i žene i jednostavno ostvarenje i ispunjenje te njihove ljubavi u darivanju novoga života. Tako da govoriti o pravu na dijete je potpuno krivo i mislim da nema nikakvoga ni pravnoga ni teološkoga ni filozofskog ni bilo kakvog uporišta da bismo uopće mogli o tome govoriti.“ Ustvrdio je da se, kada se govori o udomiteljstvu, prije svega treba gledati na dobrobit samoga djeteta, a ne na pravo nekog udomitelja.

Komentirao je i udomljavanje djece od strane istospolnih parova. Izrazio je nadu da s pravne strane na Ustavni sud u donošenju odluke nisu utjecale tendencije neoliberalnih svjetonazora. Ipak, istaknuo je i da ne možemo zatvoriti oči pred njihovim jačanjem i nametanjem drukčijih pogleda na svijet koji su u suprotnosti s kršćanskim vrijednosnim sustavom jer nisu neutralni, nego su ideološki obojeni.

prof. dr. Vladimir Dugalić

Savjetnica ministra Bogdanović rekla je kako je zakon koji je donijela Vlada bio isključivo u interesu djeteta, „što je potvrđeno zapravo sa svim ovim događanjima nakon donošenja zakona“.

Ustvrdila je kako „ova Vlada od početka radi na osnaživanju obitelji i osiguravanju uvjeta za ostanak djeteta u obitelji i tek u slučaju ako to doista nije moguće za dijete se traži alternativni oblik skrbi“.

Naglasila je da pri donošenju na Vladu zakona nimalo nije utjecao pritisak javnosti i promoviranje istospolnih zajednica. „Mi naprosto moramo biti jednaki prema svima“, zaključila je.

Zvjezdana Bogdanović

Psihologinja Pavlović se, pak, osvrnula na interes djeteta i utjecaj njegovoga smještanja kod istospolnog para. Kazala je kako na djetetove razvojne ishode utječu mnogi činitelji: sami početak života – začeće, kako je prošla trudnoća i rano djetinjstvo, odnosi djeteta s roditeljima, trenutak u kojem je izdvojeno iz svoje obitelji, dob, karakter i temperament, osobnost, otpornosti na stres i sl.

Pozivajući se na inozemna istraživanja ustvrdila je kako je za psihosocijalni razvoj djeteta važna struktura obitelji u kojoj odrasta. Pokazalo se da najviše pozitivnih razvojnih ishoda imaju djeca koja odrastaju u dvoroditeljskim obiteljima – s majkom i ocem. S druge strane, djeca koja su odrastala u s istospolnim parovima imaju više poremećaja u ponašanju od onih koja su odrastala u dvoroditeljskim obiteljima ili samohranim roditeljstvima.

Sara Pavlović

G. Hoblaj govorio je iz svojega bogatoga roditeljskog i udomiteljskog iskustva. „Djeca koja trebaju udomiteljstvo ili udomiteljsku obitelj su djeca koja su po svojoj definiciji doživjela neke traume – ona su krhkija od ostale djece“, primijetio je te je dodao kako je stoga veća „obaveza da im pružimo stabilno okruženje u kojem će se ona osjećati sigurnima“.

Savjetnica Bogdanović navela je zakonske kriterije za potencijalne udomitelje te je izjavila da je Vlada poboljšala i donijela Zakon koji nikoga neće diskriminirati. „Različiti smo, a ja mislim da je različitost prihvatljiva i da je dobra“, izjavila je.

G. Hoblaj je primijetio da u Crkvi postoji jedna nova rezerva za zbrinjavanje siročadi. „U antičko vrijeme kada nije postojao sustav socijalne skrbi, rana Crkva je prirodno brinula za siročad“, istaknuo je te je naveo primjere današnje prakse Crkve u svijetu. Naglasio je kako djetetu nije dovoljna samo obitelj nego šire okruženje, a upravo taj potencijal Crkva ima.

Komentirao je i strah od povratka posvojenog djeteta u prirodnu obitelj, rekavši kako je on nekima prepreka za posvajanje. „Ako mi djecu odgajamo za sebe ona će kada tada željeti osloboditi se te spone. Ako ih odgajamo za život ona će nam se uvijek vraćati“, zaključio je.

Psihologinja Pavlović predstavila je projekt transformacija Dječjeg doma Zagreb, koji ima za cilj smanjiti broj korisnika djece i mladih bez odgovarajuće roditeljske skrbi, skratiti njihov boravak u ustanovi i pružiti podršku roditeljima djeci i udomiteljima. Savjetnica Bogdanović se nadovezala rekavši kako Hrvatska dobro stoji s udomljavanjem, iako se mnoge udomiteljske obitelji iselile iz Hrvatske. Navela je kako je u Hrvatskoj trenutno udomljeno 2243 djece kod 1326 udomitelja.

Na kraju emisije g. Hoblaj posvjedočio je kako je trenutak u kojem je shvatio da svi mi po Isusu Kristu postajemo posvojena djeca nebeskog Oca, njemu i supruzi Marini dalo polet i entuzijazam da u svoju obitelj prime toliku djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi.