„Zastanimo pred posebnošću svakoga čovjeka“, poziva psihijatrica Šakić.

„U neposrednom susretu oči u oči uvijek nanovo zastanem pred jedinstvenošću i posebnošću svakoga čovjeka. Bolesnici na dijelu psihijatrijskog odjela nisu samo izgubljeni i dezorganizirani, oni su nekada i naši učitelji. Kada nam u hodu kroz odjel dementni bolesnik kaže nešto izvan konteksta užurbane dinamike dana, podsjeti nas na važnost malih i neposrednih zbivanja oko nas. Pokazuje kako, unatoč tjelesnoj nemoći, još može iznenaditi i potaknuti na razmišljanje“, rekla je dr. Šakić.

Na pitanje vezano uz ispravan odnos prema životu i umiranju, istaknula je da je uvijek povezivala trenutak smrti s trenutkom rođenja. „Trenutak rođenja za zemlju analogan je trenutku rođenja za nebo. To je nedjeljiv ciklus, logičan i prirodan; ne treba mu se ništa dodavati niti oduzimati.“