Naslov intervjua “Hrvatsko more skriva bogatstva koja tek treba otkriti” nije poticajan samo turistima i istraživačima podvodnih bespuća Jadrana, nego i donositeljima odluka, da promisle i o hrvatskom podvodnom arhipelagu kao potencijalnoj prednosti hrvatskog turizma u odnosu na konkurenciju.

“Podvodna arheologija u Hrvatskoj ima čitav niz rezultata koji se odnose na istraživanja i zaštitu podvodnih arheoloških nalazišta. Do sada je evidentirano više od 500 nalazišta, koja potječu iz svih povijesnih razdoblja, od čega je 150 trajno zaštićenih lokaliteta i 18 zona, a za 32 podvodna arheološka lokaliteta/zone postoji program obavljanja podvodnih aktivnosti uz stručno vodstvo i oni su dostupni za posjet turistima”, upozorio je dr. Pešić.

O podvodnoj arheologiji, kao široj javnosti nepoznatoj istraživačkoj disciplini, dr. Pešić kazao je: “Današnje metode dokumentacije u podvodnoj arheologiji posve su nezamislive bez upotrebe novih dosega moderne digitalne tehnologije. Nekada su podvodni arheolozi prilikom istraživanja provodili puno vremena na izradi različitih nacrta koji su se obavljali pod morem. To su bili ručni crteži te su se naknadno precrtavali u uredima. To je bio zahtjevan i dugotrajan posao, koji je svakako produljivao vrijeme koje su ronioci morali provesti pod morem, što je moglo znatno produžiti istraživanja”.

“Interes pojedinih institucija svakako postoji, no tu su i pojedina ograničenja. Podmorje nije svima pristupačno, to je medij u kojem se ne osjećaju svi ugodno, ali svakako uvijek budi nekakav interes među ljudima jer je to nešto što je tajnovito i neotkriveno. Ronilački turizam jedna je od brzorastućih grana turizma i tu postoji velik interes i velike mogućnosti daljnjega razvoja. Nije riječ samo o podvodnoj arheologiji, ronioce svakako zanimaju i prirodna bogatstva koje Jadran skriva”, kazao je u nastavku razgovora o potencijalima za razvoj ronilačkog turizma dr. Pešić. 

“Od početaka shvaćanja važnosti arheološkoga nasljeđa, što se osobito odrazilo u novovjekovnom razdoblju, svećenici su bili uključeni u prikupljanje arheološke građe i brigu o njoj. Svojim su aktivnostima pridonijeli očuvanju i otkriću brojnih spomenika koji i danas krase muzeje. Svakako su arheološke metode koje su se tada primjenjivale danas malo zastarjele, no u to su doba njihove aktivnosti bile jedini organizirani način zaštite i brige bez koje bi brojni spomenici bili nepovratno uništeni. Danas se arheolozi i konzervatori školuju na sveučilištima i u potpunosti su preuzeli brigu o zaštiti, očuvanju i prezentaciji kulturne baštine te smatram da je to ispravan način koji će se u budućnosti prakticirati”.