„Cilj je dokoličarenja i godišnjega odmora upoznavanje Boga, a ne tek predah od posla. (…) Ljudi su stvoreni šestoga dana te je njihov prvi puni dan, prije ikakva rada, bio dan počinka. Polazeći od toga retka, teolozi su isticali da je odmor sastavni dio i božanske i ljudske naravi. Knjiga Propovjednikova naučava da autentičan život ne obuhvaća ni radoholičarstvo ni hedonizam, nego užitak života u stvorenome, koji je Božji dar“, ističe dr. Heintzman.

Autor knjige Dokolica i duhovnost: biblijska, povijesna i suvremena gledišta osvrnuo se i na čestu pojavu da se ljudi s odmora vraćaju iscrpljeniji nego prije.

„Zauzetost, i u dokolici i u životu, narušava duhovno blagostanje. (…) Ako se previše pozornosti posveti jednoj dimenziji zdravlja – primjerice, fizičkoj – zanemarujući pritom druge dimenzije, poput duhovne, one tada ne napreduju pa opće zdravlje pojedinca postaje neuravnoteženo“, ističe sugovornik, dodajući da i odmor bogat duhovnim sadržajima može postati duhovno jalov.

„Pretjerana usredotočenost na duhovne aktivnosti tijekom godišnjega odmora može dovesti do duhovne prezauzetosti i narušenoga blagostanja. (…) U takvim se slučajevima preporučuju ‘prizemljujuće’ aktivnosti koje osobu povezuju s tjelesnom stvarnošću“, napominje.

Uz poziv na obnovu razlikovanja posla i rada te kritiku „napadnoga dokoličarenja“, koje obilježava razmetanje vlastitim odmorom na društvenim mrežama, dr. Heintzman za Glas Koncila iznio je i niz konkretnih prijedloga za očuvanje smisla godišnjega odmora.

„U digitalnom svijetu moramo se zapitati jesu li nam dokolica i godišnji odmor obilježeni nemirnom bezglavošću više nego slavljenjem, divljenjem i strahopoštovanjem; sprječavaju li povezujuću dokolicu u kojoj razvijamo smislene odnose s drugim ljudima, uključujući članove vlastite obitelji, te narušavaju li duhovne aktivnosti koje nam omogućuju odnos s Bogom“, zaključio je prof. dr. Paul Heintzman, izvijestio je Glas Koncila.