Na početku je nazočne pozdravio riječki nadbiskup i metropolit Mate Uzinić. „Potrebni smo pomirenja s Bogom i međusobno, ali prije svega i sa samim sobom jer zapravo tu sve počinje, svaki nemir i svaki mir“, poručio je redovnicima i pozvao ih da prvo pogledaju u sebe i pomireni sa sobom postanu širitelji mira. Podsjetio je da to i Isus podučava svoje učenike. „Nije grijeh ono što ulazi u tijelo, nego ono što izlazi iz ljudskog srca. Netko je rekao da ratovi počinju u ljudskom srcu, bilo bi dobro da tu i završe“, rekao je nadbiskup Uzinić izrazivši nadu da će im ponuđena predavanja pomoći u tome.

O psihološkim aspektima pomirenja i oprostu kao putu ozdravljenja govorila je doc. dr. Sanda Smoljo-Dobrovoljski. Istaknula je da je pravi put koji vodi do nutarnjeg mira oprostiti sebi vlastite nesavršenosti, propuste, sumnje, ranjivosti, nesigurnosti. „Pomiriti se sa vlastitom prošlošću omogućava ponovno otvaranje dnevnim iskustvima, stvarnostima, odnosima“, rekla je dodavši da je proces pomirenja i oprosta, ipak, kompleksan i zahtjevan. „Oprost je izbor i odluka, nije osjećaj. Osobe koje nisu u kontaktu sa sobom često projiciraju svoju krivnju, propuste, odgovornosti na druge. Oprostiti sebi i drugima nije čin slabosti nego hrabrosti, preuzimanje odgovornosti za vlastiti život i volja da se nastavi živjeti. Onaj tko više voli patnju od radosti življenja teško uspijeva oprostiti“, naglasila je te dodala da  je snaga božanske ljubavi temelj za praštanje. „Oprostiti znači osloboditi u sebi sile ljubavi“, poručila je.

Predavačica je istaknula da je oprost temelj za sretan život i odnose u društvu. „Za oporavak nas samih, zajednica, crkvenih institucija, društvenih dinamika, nacionalnih previranja, oprost je kamen temeljac sadašnjosti i budućnosti. Za sve nepravde, ranjivosti, povrede svjesne i nesvjesne učinjene sebi i drugima, za psihološko-duhovni rast i sazrijevanje – integraciju, trebalo bi razvijati kulturu oprosta, pripremati prostor za isti i voditi se stavom, uvjerenjem i odlučnošću Miroslava Bulešića ‘Moja osveta je oprost’“, zaključila je.

O. Dario Tokić govorio je o praštanju i pomirenju iz biblijske perspektive. Tumačio je biblijski poučak da „opraštanje nije ni zaborav, ni pomirenje, ali pomirenja nema bez opraštanja i pokajanja“.

„Biblijski poučak o opraštanju koji se dade izvući iz navedenih tekstova pokazuje da su oproštenje, pokajanje i pomirenje međusobno različite, ali i povezane stvarnosti. To je predočivo slikom mosta nad ponorom koji nastaje povredom u međuljudskim odnosima. Pri pokušaju prijelaza ponor se ne može zanemariti, kao što se ni prava povreda ne može zaboraviti. Budući da ponor nije sam po sebi savladiv, potrebno je izgraditi novu razinu komunikacije koja će se izdignuti iznad ponora i povezati dvije udaljene obale. To je most koji predstavlja pomirenje. Po tom pomirenju Bog daje osobiti blagoslov, kao što je i most blagoslov za obje strane koje spaja“, poručio je.

Predavač je kazao da svaki most mora imati uporišta na obje strane, jer će se inače srušiti pod opterećenjem nove komunikacije. „Na jednoj strani uporište je oproštenje, na drugoj pokajanje. Nedostaje li uporište na jednoj od dviju strana i nova komunikacija će propasti te će doći do novih povreda. Iako je pomirenje poželjan ishod procesa opraštanja, neće ga biti moguće uvijek ostvariti. Najčešći razlog je što uporišta nisu dovršena ili možda nisu uopće u planu. Nisu dovršena kod ljudi koji u danom trenutku još nisu spremni oprostiti, odnosno pokajati se. Ta uporišta ni ne postoje kod ljudi koji ne žele oprostiti kao npr. farizeji ili ‘pravednici’ kojima ne treba obraćenja, kod onih koji ne mogu oprostiti, npr. Juda ili kod onih koji nisu sposobni oprostiti“, rekao je o. Dario.

Redovnički dan završen je prilikom za sakrament pomirenja i misnim slavljem u crkvi Gospe Lurdske koje je predvodio nadbiskup Uzinić. Redovnice i redovnike je podsjetio da Isus svojim učenicima poručuje da će, ako ga slijede, imati sve što im treba. „Ako slijedite Isusa dobit ćete više žena i muževa, djece, bogatstva, ali u novoj dimenziji, ne ovoj zemaljskoj“, istaknuo je. Dodao je da je redovnički život predokus onoga što će se dogoditi, što je obećano.

Podsjetio je na primjer sv. Franje i preporučio okupljene njegovom zagovoru. „Shvatimo, poput svetog Franje, da sve što imamo pripada Gospodinu. Da to što jesmo, jesmo zahvaljujući njemu i što činimo, činimo u njegovo ime, da bismo tako njemu suobličeni mogli biti na nov način njegova prisutnost u svijetu. Svjedočiti da naš Bog nije Bog koji pamti naše pogreške, nego je Bog koji nas ljubi, kojemu je stalo do svakoga čovjeka“, zaključio je nadbiskup.

Program je organiziralo povjerenstvo Riječke nadbiskupije na čelu s Nikolom Uravićem.