Misu je predslavio policijski kapelan Ivo Borić.

Na početku homilije don Ivo je prenio pozdrav vicepostulatora kauze bl. Miroslava Bulešića i župnika u Fažani preč. Ilije Jakovljevića. „Žao mi je da danas ne mogu biti među vama i predvoditi ovo slavlje i osobno Vam predati relikvije bl. Miroslava Bulešića. To će umjesto mene učiniti vlč. Ivo Borić, policijski kapelan. Zahvaljujem Vašem župniku vlč. Saši Joziću što je odlučio da se u ovoj župi časte relikvije bl. Miroslava, svećenika i mučenika 20. stoljeća, iz Istre mile, doma roda hrvatskog. Da bi blaženi Miroslav bio proglašen svetim, potrebno nam je čudo. Da bi se dogodilo čudo potreban nam je kult štovanja bl. Miroslava. Ondje gdje Bog odluči da se dogodi čudo, dogodit će se. Zato se molimo moćnom zagovoru bl. Miroslava, da se po njemu proslavi Bog, kao što se proslavio po njegovu zemaljskom životu i mučeništvu“, pozvao je preč. Jakovljević.

Nastavivši homiliju don Ivo je govorio o hrvatskoj povijesti, ali i o strahu koji nastaje kada čovjek zaboravlja na molitvu i Boga. Pozvao je župljane da se bez straha ugledaju na mnoge mučenike i svetce hrvatskog roda.

Homiliju je zaključio uz povijest života bl. Miroslava Bulešića zaključio je svoju homiliju. „Ta ljubav prema čovjeku proizlazi iz njegovog duhovnog sjedinjenja s Kristom. Na napade i prijetnje neprijatelja odgovora: ‚Moja osveta je oprost!‘ Miroslav je bio svjestan da istinskog mira nema bez oprosta. Mi ponekad zazivamo pravdu, pravednu kaznu za prekršitelja i kad dođe kazna ne smatramo ju pravednom. Miroslav ne traži kaznu, već unaprijed prašta svima. U Duhovnoj oporuci piše: ‚Svima pitam oproštenje. A moja osveta je oprost. Bože, oprosti svima i sve obrati na pravi put.‘ I mi danas molimo da nam bl. Miroslav isprosi od Gospodina milost oprosta. Da na svaku nepravednu osudu i prozivku možemo odgovoriti s oprostom. Opraštajući svima, spremno prihvaća mučeništvo. On se ne boji mučeništva, dapače dva mjeseca prije toga piše: ‚Ja želim, ako je Tvoja volja, čim prije doći k Tebi.‘ Od danas, na ovom mjestu će još snažniji ‚mirisati‘ sveti plamen katoličke vjere koji je živio bl. Miroslav. Neka nam bude trajno nadahnuće u oblikovanju našeg duhovnog identiteta da bismo mogli ljubiti svoju Crkvi i naš narod. Bl. Miroslav nam može u tomu biti uzor i zagovornik. Bl. Miroslave, moli za nas. Amen.“

Nakon mise u privremenom bogoslužnom prostoru, relikvije su s oltara premještene na mjesto gdje će biti izložene vjernicima na štovanje i za osobnu molitvu.