U propovijedi nadahnutoj evanđeoskim ulomkom istaknuo je kako ljudi imaju stalnu potrebu za nekim znakovima. Ono što je svojstveno znakovima u Svetom pismu jest da se oni koji ih traže osjećaju nesigurni, slabi, premaleni pred poslanje koje im Bog daje. Tako i ovo euharistijsko slavlje možemo razumjeti u kontekstu određenog traženja znaka, pojasnio je mons. Uzinić. „Okupili smo se na molitvi i zazivu Duha Svetoga na početku akademske godine jer osjećamo da smo sami nemoćni, slabi, nesposobni za izvršiti ono poslanje koje se pred nas stavlja, bilo kao nastavnike ili studente. Osjećamo da nam treba pomoć. I zato smo večeras ovdje. Tražimo znak da bi se mogli odazvati na poslanje i poziv koje nam Bog daje, a za vas to je poslanje u novu akademsku godinu”.

Upozorio je da u našem traženju znakova ne smijemo stvarati okvire u kojima i kroz koje mislimo da prema nama Bog treba djelovati. Ne smijemo od Boga tražiti da se smjesti u neki naš okvir, da se uklopi u neku našu ideju po kojoj bi se naš život trebao odvijati. Ne smijemo druge, a niti sebe same uokviriti, kazao je propovjednik. Apostrofirajući Carla Acutisa koji kaže da se svi rađamo kao originali, ali mnogi umiru kao kopije, poručio je da Isus želi da ga nasljedujemo, da budemo ono za što smo stvoreni, a to možemo postići uzdajući se u njega i prepuštajući njemu da vodi naš život. Na tom putu moramo dati sve od sebe kako bismo napredovali u našem rastu i poslanju, surađujući s Kristom. Tada ćemo shvatiti koliko je svaki od nas poseban, originalan. Tada ćemo uspjeti same sebe pretvoriti u znak, znak za druge, za svoje kolege i profesore, za ovaj grad, za ovo vrijeme, rekao je mons. Uzinić.

Na kraju, poručio je svakom pojedinom studentu: „Dopusti Duhu Svetom da te nadahnjuje. Uključi u svoj studijski rad i razvoj produbljenje vlastite vjere da ju sam razumiješ i da možeš drugima govoriti o svojoj vjeri. Uključi u svoj život duhovnost i molitvu, kako bi Duh Sveti mogao zahvatiti tvoj život. Dopusti Duhu Svetom da te vodi – ne ondje gdje ti hoćeš, nego ondje gdje Bog hoće. Ja to vama želim na početku nove akademske godine – da se ne bojite”, poručio je studentima nadbiskup.

Mladi su na ovoj misi pripremili prikaz darova. Svijeću, kao simbol Božjeg Svjetla bez kojeg oni ne žele djelovati u novoj akademskoj godini. Ona je znak pouzdanja da će im Bog osvijetliti put za daljnje korake. Boje i kistove, kao simbol boja kojima gledamo ovaj svijet i divimo mu se, a koje podsjećaju na vedro, ali i na tmurno vrijeme. U svim tim danima mladi žele biti na Božju sliku i priliku. Sat, kao simbol vremena koje nam je darovano, a kojega često nemamo za sebe niti za druge. Prinoseći sat, svjedoče da žele učvrstiti svoju volju i provoditi vrijeme s Bogom. Kruh i vino, kao simbol Kristovog Tijela i Krvi, koji podsjećaju na zajedništvo s Bogom i jedni s drugima. Tim prinosom darova mladi su izrazili zahvalnost Bogu za sve što im je darovao i što će im darovati kroz ovu akademsku godinu. Nakon toga svi su u zajedništvu zazvali Duha Svetoga.

Na kraju liturgijskog slavlja studentski kapelan fra Ivan Dominik Iličić zahvalio je nadbiskupu na predvođenju misnoga slavlja. Na osobit način pozdravio je sve djelatnike Studentskog centra i profesore Sveučilišta u Rijeci koji su se odazvali pozivu i sudjelovali na misi. Izrazio je radost vidjevši mlade koji žele živjeti na drugačiji način, Kristov način. Potaknuo ih je da se ne boje međusobno „pomiješati“, susretati mlade iz drugih zajednica i dopustiti jedni drugima da se obogate i zajedno rastu na putu svetosti.