Sarajevo: Obljetnica rođenja nadbiskupa Stadlera

Sarajevo, (IKA/KTA) – U povodu 160. obljetnice rođenja prvoga vrhbosanskog nadbiskupa sl. Božjega Josipa Stadlera, utemeljitelja Družbe Služavki Malog Isusa, euharistijsko slavlje u sarajevskoj katedrali u petak 24. siječnja predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, uz koncelebraciju apostolskog nuncija u BiH nadbiskupa Giuseppea Leanze, petnaestak svećenika i sudjelovanje brojnih redovnica i vjernika.
U prigodnoj homiliji kardinal Puljić progovorio je o sv. Franji Saleškom, zaštitniku novinara, i podsjetio na Dan medijskih djelatnika. Kardinal je pozvao djelatnike u medijima da njihov rad bude u službi istine na dobro svakoga čovjeka.
Govoreći o nadbiskupu Stadleru vrhbosanski je nadbiskup nazočne upoznao s njegovim životom i dolaskom u Bosnu i Hercegovinu kao prvog nadbiskupa nakon obnovljene crkvene hijerarhije u toj zemlji. Posebni je naglasak stavio na Stadlerovo veliko zauzimanje na vjerskome, prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom polju.
Nakon misnog slavlja kratki program priredile su sestre Služavke Maloga Isusa, kada je nazočne na početku pozdravila vrhovna glavarica s. Sandra Mindeljak nakon čega su redovnice, kandidatice i djeca Stadlerova doma “Egipat” izveli prigodni program.
Sluga Božji Josip Stadler rođen je u Slavonskom Brodu 24. siječnja 1843. Školovanje započinje u rodnom gradu, nastavlja u Požegi i Zagrebu, gdje je polazio gimnaziju, i u Rimu, gdje je na Papinskome sveučilištu Gregoriani postao prvo doktor filozofije, a potom i doktor teologije.
Za svećenika je zaređen 1868. u Rimu, nakon čega se vratio u Zagreb, gdje je postao gimnazijski profesor u Sjemeništu, a kasnije i sveučilišni profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu. Papa Lav XIII. imenovao ga je 1881. vrhbosanskim nadbiskupom obnovljenog biskupskog sjedišta u Sarajevu. Sagradio je vrhbosansku prvostolnicu, bogoslovno sjemenište sa crkvom Sv. Ćirila i Metoda, kaptol i nadbiskupski dvor. U Travniku je podigao sjemenište i gimnaziju. Istodobno je diljem nadbiskupije dao izgraditi više crkava i ženskih samostana. Utemeljio je Družbu sestara Služavki Maloga Isusa sa svrhom vođenja skrbi za siromašnu i napuštenu djecu, za starije osobe i za siromahe uopće. Istaknuo se dobrotvornim radom u okviru kojega je u Sarajevu osnovao sirotišta “Betlehem” i “Egipat” za djecu i ubožnicu za starice. Za narod je bio “otac sirotinje”. Živio je sveto i isticao se brojnim krepostima. Bio je iskreno pobožan i revno je molio. Posebno je štovao Presveto Srce Isusovo, kojemu je posvetio i svoju nadbiskupiju.
Umro je u Sarajevu u 75. godini života na svetkovinu Bezgrešnog Začeća 8. prosinca 1918. Tijelo mu počiva u sarajevskoj katedrali, u grobu na kojemu je 12. travnja 1997. molio i papa Ivan Pavao II. Crkveni postupak za njegovo proglašenje svetim počelo je u Sarajevu 20. lipnja 2002.