Seminar za volontere i suradnike Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije

Sudionike je pozdravio ravnatelj Nadbiskupskog vikarijata i Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije preč. doc. dr. Drago Tukara, a u realizaciji seminara sudjelovali su i djelatnici Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije: pomoćnik ravnatelja Mišo Lukačević te Olivera Balatinac, Ivanka Domazet, Nikolina Ivanda, Marijana Micai, Maja Cindrić i Renata Keškić.

Uslijedilo je predavanje ravnatelja Tukare o temi „Caritas u Bibliji“ tijekom kojega je pitao: „Ima li Caritas mjesto u Bibliji? Koliko je taj biblijski pojam Caritasa povezan s današnjim Caritasom?“, a zatim je naglasio: „Mi smo jedina Biblija koju ljudi još čitaju“. U nastavku predavanja pojasnio je kako je u čitavoj Bibliji ljubav prema bližnjemu neodvojivo povezana s ljubavlju prema Bogu te je pobrojao dvije oznake ljubavi – kršćanska ljubav je darežljiva i kršćanska ljubav čini zajednicu.

Osvrnuo se zatim na život prve Crkve te afričku kršćansku zajednicu u vrijeme sv. Ciprijana – mučenika i biskupa istaknutog karitativnog djelovanja u vrijeme pošasti kuge. Upućujući na spise sv. Ciprijana, ravnatelj je pojasnio da „nema nijednog razloga koji bi ispričao od činjenja djela ljubavi. Ako netko prakticira djela ljubavi sa strahom da će umanjiti svoja materijalna dobra, njemu Ciprijan poručuje – nikada se neće umanjiti dobra ako ih se troši u korist bližnjega. Druga isprika u Ciprijanovo doba bila je briga i nastojanje djeci ostaviti imetak i za njih se pobrinuti, a Ciprijan upućuje: Ako doista voliš svoju djecu, moraš činiti djela ljubavi i na taj način ćeš povjeriti svoju djecu Bogu zahvaljujući svojim djelima ljubavi. Dakle, tko voli svoju djecu čini dobro i drugima. Djeca nisu zapreka da se drugima ne pomaže“. Ravnatelj Tukara zatim je, zajedno sa sv. Ciprijanom, poručio: „Ako se savršen život ne može postići mučeništvom, možemo postati dostojni Boga, dakle, možemo biti savršeni pomoću dobrih djela, premda nisu tako herojska, ona nisu ništa manje učinkovita u stjecanju vječnoga života“.

Na kraju izlaganja ravnatelj je primijetio: „Započeli smo s pitanjem ima li Caritas mjesto u Bibliji, nastavili smo promišljanjem o prvoj Crkvi i na temelju spisa sv. Ciprijana o djelovanju afričke Crkve, a želimo završiti s pitanjem – ima li Caritas mjesta u našim župama?“ Volontere je uputio na potrebu brižnog i pažljivog poticanja župne zajednice na karitativno djelovanje – a osnovni motiv, temelji i cilj svakog djelovanja treba biti kršćanska ljubav prema bližnjemu. Potaknuo je i na promišljanje starenja vjernika, župe, pa i karitativnih volontera što ne bi smjelo dovesti do starenja ljubavi, pa je nužno pomlađivanje kako kršćanska ljubav i sama župna zajednica ne bi nestala. Ravnatelj je zatim uputio i na potrebu brižnosti i za druge zajednice – zemlje u potrebi koje prolaze određene nedaće – kao što su zajednice afganistanske Crkve, egipatske Crkve te Crkve u Nigeriji. Na kraju izlaganja uputio je na važnost njegovanja optimizma – pozitivnog stava, spremnosti na djelovanje i širenje kršćanske ljubavi.

Uslijedio je rad u radionicama tijekom kojega su sudionici promišljali o tome u kojoj mjeri im Biblija pomaže ljubiti svoga bližnjega; tko ih u župnoj zajednici sabire i potiče na karitativno djelovanje; koliko su potrebni duhovne pomoći i podrške – organizirane molitve, osobne molitve te jesu li spremni uključiti se u mrežu molitelja karitativnih volontera. Jedna od tema promišljanja bila je i organizacija konkretne pomoći za potrebite u župnoj zajednici.

Tijekom plenuma otvorila su se brojna pitanja, a temeljno pitanje bilo je pitanje odnosa karitativnih volontera u župi te članova Odbora za karitativnu djelatnosti pri Župnom pastoralom vijeću (ŽPV). Promišljalo se tko inicira karitativno djelovanje u župi – volonteri ili članovi Odbora za karitativnu djelatnost ŽPV-a; na koji način se biraju članovi ŽPV-a odnosno bi li zauzeti župljani poput karitativnih volontera trebali biti izravno uključeni u ŽPV… Zajedničkim promišljanjem zaključeno je kako se rad s volonterima treba nastaviti te kako će ih se i dalje pozivati na seminare i uključivati u život nadbiskupijskog Caritasa, no uključiti se treba i one koji su za karitativno djelovanje izabrani po službi. Nazočnima je ponuđeno uključivanje u mrežu molitelja karitativnih volontera, što su rado prihvatili te će naknadno biti obaviješteni o načinu i vremenu molitve za unaprijed određene nakane.