Sv. Faustina 13 je godina provela u kongregaciji, imala je brojne izvanredne milosti poput dara kontemplacije, skrivene stigme, apsolutne intuicije, proricanja, prostorno i vremenski udaljene vizije, pogotovo umirućih grešnika, čitanje ljudskih srdaca, i dosegla je vrhunac sjedinjenja s Bogom na zemlji. Imala je nekoliko mističnih susreta s Isusom preko kojih ju je upoznavao sa svojstvom Božjega milosrđa, te joj objavljivao nove načine štovanja milosrđa. Njezina zadaća, po Isusovoj želji bila je: usrdno moliti Božje milosrđe za cijeli svijet, primjenjujući pri tome nove načine pobožnosti prema Božjemu milosrđu; štovati sliku Milosrdnog Isusa s natpisom „Isuse, uzdam se u tebe“; slaviti svetkovinu Božjega milosrđa prve nedjelje poslije Uskrsa; moliti krunicu Božjega milosrđa; štovati Čas milosrđa – čas Isusove smrti na križu (15 sati) i širiti pobožnost Božjemu milosrđu. Također i podsjećati svijet na istinu naše vjere iskazane u Svetom pismu o milosrdnoj Božjoj ljubavi prema svakom stvorenju. Sam Isus, a i njezin ispovjednik zapovjedili su joj sva duhovna iskustva zapisivati u Dnevnik, kako bi sve što je proživljavala, jednom moglo biti na korist drugim dušama. Bila je apostol Božjeg milosrđa i veliki molitelj za spas grešnika koje nije nikada ispuštala iz svojih molitava i prošnji samom Isusu. Umrla je 1938. u dobi od 33 godine. Godine 1943. njen ispovjednik Józef Andrasz započeo je pobožnost Božjem milosrđu preko slike Milosrdnog Isusa, koju je naslikao Adolf Hyla. 8. travnja 1993. godine, prve nedjelje poslije Uskrsa, papa Ivan Pavao II. na Trgu sv. Petra u Rimu proglasio ju je blaženom, a prve nedjelje poslije Uskrsa, 30. travnja 2000. i svetom. Tako je s. Faustina postala prvom sveticom trećeg tisućljeća.

Osim samostana i kapele Božjeg milosrđa gdje se nalazi grob sv. Faustine i slika Milosrdnog Isusa, a gdje je za života boravila i molila ova svetica, svetište ima i novu baziliku Božjeg milosrđa. Moderna je to crkva u obliku lađe koja se, sa popratnim sadržajima, gradila između 1999.i 2002. godine kada ju je blagoslovio papa Ivan Pavao II. te posvetio cijeli svijet Božjem milosrđu. On je svetište posjetio već 1997., a nakon njega i papa Benedikt XVI. 2006. godine, kao i milijuni hodočasnika.

Obilazak svetišta započeo je misnim slavljem kojeg je prevodio splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, a propovijedao je don Ranko Vidović koji je posjet ovom svetištu nazvao vrhuncem hodočašća. “Došli smo do izvora, no to samo po sebi ništa ne znači ako ne zahvatimo s tog izvora i ako ne dozvolimo Božjem milosrđu da nas prožme. Samo tako ćemo odavde svojim domovima poći promijenjeni”. Istaknuo je kako je milosrđe izraz Gospodinove najveće moći te bi upravo milosrđe trebalo biti i naša moć. Trebali bismo u svijetu biti prepoznati kao njegova djeca upravo kroz milosrđe. Pojasnio je da milosrđe prožima sva vremena i generacije, a na poseban se način očituje kada je najveća potreba pa je tako progovorio i u našem vremenu kroz Marijino ukazanje u Fatimi, sv. Padrea Pia, sv. Leopolda Bogdana Mandića, sv. Faustine Kowalske, sv. Maksimilijana Kolbea, sv. Terezije Benedikte od Križa (Edith Stein), sv. Majke Terezije, sv. Ivana Pavla II, bl. Alojzija Stepinca i drugih. „Prikažimo Bogu na ovom mjestu svoje nemoći, postanimo svjesni svoje žeđi i glađi te ga molimo da nas zahvati i preobrazi naša srca i živote i pretvori nas iz životnih siromaha i prosjaka u dostojanstveno i ljubljeno dijete Božje, da možemo i mi postati apostoli milosrđa“, zaključio je don Ranko.

Hodočasnike je posebno razveselio dugogodišnji tajnik pape Ivana Pavla II., kardinal Stanislaw Dziwisz koji ih je pozdravio i preko njih poslao pozdrave u „lijepu i Bogu vjernu Hrvatsku“ koju brojni Poljaci izabiru za odmor. Prisjetio se vremena kada je s papom Ivanom Pavlom II. posjetio Split otkrivši da se Papi posebno u srce urezala katedrala sv. Dujma te da se na tom mjestu istinski divio ljepoti i kulturi naroda. Također, istaknuo je kako je Papa jako volio hrvatski narod jer ima povijest veoma blisku poljskoj povijesti te da se radovao hrvatskoj neovisnosti i među prvima ju priznao pred cijelim svijetom. „Ivan Pavao II. je bio veoma sretan što je baš on proglasio blaženim kardinala Alojzija Stepinca. Od srca vam želim da sto prije dočekate i njegovo proglašenje svetim, a vašoj zemlji želim novih duhovnih zvanja“, naglasio je kardinal Dziwisz.

Prisjetivši se zajedničkih trenutaka s papom Ivanom Pavlom II. u našoj zemlji, nadbiskup Barišić je zahvalio kardinalu Dziwisu na vremenu i poticajnim riječima te je zaključio da povezanost Hrvatske i Poljske kroz čitavu povijest sadrži i duhovnu povezanost za koju se nada da će još više ojačati kroz suradnju naših biskupija i svećenika kako bi se na taj način iskazala snaga Evanđelja i zajedništvo Crkve. Nadbiskup Barišić je kardinala Dziwisza pozvao u posjet Hrvatskoj.

Nakon obilaska Svetišta hodočasnici su se uputili prema Budimpešti.