Sestra Nuria Calduch-Benages, rodom iz Barcelone, cijeli je svoj život posvetila proučavanju Biblije, predaje Stari zavjet na Papinskom sveučilištu Gregoriani te je međunarodno priznata stručnjakinja za Sveto pismo. Članica je Kongregacije misionarski kćeri Svete obitelji iz Nazareta, a sudjelovala je i u radu Studijskog povjerenstva za đakonat žena (2016. – 2019.). Na službi u Vatikanu je od 2014. godine, a ovim novim imenovanjem je, kako i sama kaže u razgovoru za Vatican News, jako iznenađena, ali i iznimno zahvalna Papi na ukazanom povjerenju.

Kako ste reagirali na imenovanje tajnicom Papinskog biblijskog povjerenstva i kakav je značaj u tome da je na taj položaj imenovana žena?
– Moju reakciju mogu sažeti u dvije riječi: s jedne strane radi se o iznenađenju jer nikad nisam zamišljala da bih mogla biti imenovana na tu dužnost; s druge strane imam veliku zahvalnost svima onima koji su imali povjerenje u mene. Smatram da je nazočnost žena u ovom Povjerenstvu, kao i drugdje u Crkvi, pozitivna i važna dimenzija za Crkvu jer joj otvara nove vidike.

Prije četrdeset godina bibličarke su bile gotovo nevidljive

Što je za vas značilo sudjelovanja u studijskom Povjerenstvu za đakonat žena?
– Radilo se o dobre tri godine, od 2016. do 2019., bila sam, zajedno s ostalim kolegama članovima, uključena u proučavanje đakonata žena. Bez obzira što se konačni rezultat moga sudjelovanja u tom povjerenstvu možda može smatrati samo kao djelomično uspješnim, stekla sam vrlo bogato iskustvo, s intelektualnog i vjerničkog stajališta, kao i s ljudskog stajališta. Uspostavili smo prijateljstva i suradničke odnose koji traju i danas. I to smatram povlasticom.
Sveto pismo je u središtu vašeg zanimanja. Što mislite, koji konkretan doprinos u proučavanju Božje riječi mogu dati žene?
– To su njihova stručnost, interesi i perspektive. Primjerice, proučavanje ženskih osoba iz Biblije, njihove priče, upotreba ženskih metafora, feministička hermeneutika i mnogi drugi aspekti. Prije četrdeset godina, kad su bibličarke bile gotovo nevidljive, ove teme i pristupi Svetom pismu nisu se razmatrali u biblijskim krugovima. Danas ih, međutim, svi cijene, muškarci i žene, a publikacije su sve brojnije.

Žene se ponegdje pojavljuju kao istinske protagonistice izraelske povijesti

Predajete Stari zavjet. Debora, Estera, Judita… Žene su središnje figure u biblijskim knjigama, pokazuju njihovu važnost u povijesti spasenja. Kakva vizija žene proizlazi iz ovih tekstova?
– U nekim biblijskim pričama, poput ovih koje ste naveli, žene se pojavljuju kao istinske protagonistice izraelske povijesti, s važnim poslanjem koje trebaju ostvariti u korist izraelskog naroda. Međutim, u drugima su one tek puki instrumenti muške moći. U trećima ih autori u potpunosti prešućuju i njihove priče ne budu ispričane, pa ni ne možemo čuti njihov glas. To je naša glavna poteškoća. Usto, ne zaboravimo, biblijski su tekstovi vrlo drevni i u njima su žene opisane prema arhetipovima svake ere i prema androcentričnoj perspektivi autora, rekla je na kraju španjolska redovnica i bibličarka prof. dr. sc. Nuria Calduch-Benages u razgovoru za Vatican News, objavljen u utorak 16. ožujka