Šibenik: Obredi Velikoga petka u katedrali sv. Jakova
Foto: Ivo Kronja // mons. Tomislav Rogić predvodio obrede Velikoga petak u šibenskoj katedrali
Šibenik (IKA)
Obrede Velikoga petka u katedrali svetog Jakova u Šibeniku, 15. travnja predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić uz sudjelovanje katedralnog župnika don Krešimira Mateše i đakona don Šime Pleadina, objavio je biskupijski Tiskovni ured.
Nakon prostracije i šutnjom iskazane počasti Kristu umrlom na križu za spas svijeta, uslijedila je služba čitanja i pjevanje Muke po Ivanu. Uslijedila je homilija koju je izrekao biskup Tomislav Rogić.
Prikovan čavlima Krist je jednom zauvijek otvorio svoj zagrljaj za svakog čovjeka. Viseći tako na križu zauvijek je raširio svoje ruke da primi k sebi svakoga od nas. I kao da ih je upravo zato dao čavlima prikovati da se nikada više za nikoga taj zagrljaj Božje ljubavi ne zatvori, nego da uvijek bude otvoren primiti bilo koga tko traži Božje spasenje. Sjetimo se toga kad god pomislimo da nemamo komu otići, da je sve izgubljeno i nema pomoći, kad nas pritišću brige, ili nam je zbog nečega jako žao ili jako teško: jedan zagrljaj uvijek nas čeka – poručio je biskup Tomislav Rogić.
Ukazao je da križ poručuje da je Bog odlučio ljude spasiti po drvetu križa. Praroditelji, Adam i Eva, sagriješili su jedući sa zabranjenog drveta. Po tom drvetu oni su izabrali neposlušnost Bogu i stigli su ih grijeh i smrt, a Isus bira poslušnost Bogu, prihvaća biti mučen po drvetu Križa da bi mogao darovati oproštenje, spasenje i život.
Potom je biskup kazao da je po drvu križa Bog pokazao svoju SVEMOĆ jer je od križa – koji je bio znak sramote, osude i najstrašnije smrti – učinio novi znak, znak ljubavi i spasenja. Od simbola najveće sramote i strahote Bog čini simbol ljubavi. Žrtvu pretvara u blagoslov. Očitovala se mudrost Božja i posvjedočila nam da naše misli nisu Božje misli, da naša shvaćanja nisu jednaka Božanskim, jer Bog i od sramote može učiniti svoju slavu, i od smrti učiniti život, od izgubljenoga učiniti spašeno. Bog ne može biti pobijeđen, ničim, pa ni ljudskim grijehom. Bog od simbola najokrutnije smrtne osude čini simbol spasenja, sredstvo spasa po kojem čovjeku jednom zauvijek bivaju otvorena vrata u vječni život sa svojim Bogom Stvoriteljem – s Bogom koji nam se objavio kao Otac, kazao je mons. Rogić.
Križ – sprava za mučenje postaje znakom praštanja. Oče oprosti im jer ne znaju što čine! U smrtnoj boli, do kraja prezren i odbačen Krist nas uči praštati. Oprostit će i desnom razbojniku koji se kaje i kad više ništa u svom životu ne može promijenit, ali raskajano srce Bog neće odbaciti. Nema druge mogućnosti tumačenja, niti otkrivanja drugog značenja ili smisla, križ je konačni izraz Božje ljubavi za čovjeka. KRIŽ je konačni izazov Božji čovjeku da odgovori na ljubav Božju, poručio je biskup Rogić.
Nakon homilije, uslijedilo je klanjanje križu koje je pratilo pjevanje tradicionalne tužaljke „Puče moj“ te pričest. Obredi su završili procesijom s križem oko katedrale.