Sin Božji - sin Davidov

Predraga braćo i sestre!
1. Razmišljanje o Isusovu otajstvu, koje na osobit način označuje ovu prvu godinu neposredne priprave za Veliki jubilej Dvijetisućite, uklapa se u božićne blagdane. Nastavljajući razmišljanje započeto prije nekoliko nedjelja, danas se želim zaustaviti na naslovu koji se više nego jednom daje Isusu u Evanđeljima. Nazvan je “sinom Davidovim”. Matejevo Evanđelje započinje upravo ovim riječima: “Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova” (Mt 1,1).
Možemo reći da je riječ o obiteljskom naslovu. Po Josipu, svome poočimu, Isus je povezan s cijelim ljudskim nizom koji od sina do oca seže sve do kralja Davida. Taj rodoslovni odnos ističe stvarnost utjelovljenja: postavši čovjekom, vječna Božja riječ potpuno je ušla u ljudsku obitelj, stavivši se u niz posebne obiteljske baštine. I u tome je htio biti jedan od nas, iskusivši tu jedinstvenu povezanost koja, spajajući naraštaje, dopušta svakoj osobi da se osjeća ukorijenjena ne samo u vrijeme i prostor, nego i u blagotvorno tkivo uspomena i osjećaja.
2. Ipak, osim ovog antropološkog značenja, naslov “sin Davidov” poprima i specifično značenje koje baca svjetlo na naum Božji. Podsjeća nas zapravo da je kršćanski događaj vrhunac povijesti spasenja koju Bog postupno razvija od Staroga zavjeta, nudeći židovskome narodu poseban “savez” i čineći ga nositeljem spasenjskih obećanja koja će se, u Isusu iz Nazareta ostvariti za cijelo čovječanstvo. Kad ga, dakle, suvremenici nazivaju “sinom Davidovim”, priznaju da se u njemu ispunjavaju drevna obećanja i proglašuju konačno ostvarenje ove mesijanske nade. Svaki čovjek može sada postići tu nadu, usvajajući vapaj koji je u Evanđelju stavljen u usta slijepcu Bartimeju: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se” (Mk 10,47). Zazivajući “sina Davidova”, čovječanstvo može ponovno naći svjetlo očiju srca.
3. Marija, ponizna nazaretska djevojka, koja je rađanjem Sina Božjega uvela u Davidovo rodoslovlje i u cijelu ljudsku obitelj, neka nam pomogne sve više shvaćati naše uklapanje u tu povijest spasenja. Dopustimo joj da nas vodi u prisnost svoje svete obitelji u kojoj je postavljena klica novoga čovječanstva. Na početku ove nove godine, neka Sveta Djevica blagoslovi sve obitelji svijeta, da one prepoznaju u Isusu svojega pravog Spasitelja.
Poslije angelusa.
Dani nakon božićnih blagdana i na početku nove godine pružaju obiteljima očekivanu priliku da se ujedine, ponekad nakon dugih razdoblja i makar prevalivši velike udaljenosti.
Misao onda ne može ne ići onim obiteljima koje su lišene te radosti, jer u pozivu “netko manjka”. A među onima koji “manjkaju, još jednom osjećam potrebu spomenuti osobe koje su otete ili nestale u tajanstvenim okolnostima, jamčeći njihovim dragima poseban spomen u molitvi.
Neka milosrđe Krista, rođena u ljudskoj slabosti, potakne otimače učiniti čin ljudskosti: osloboditi te osobe. Čin koji će ispuniti radošću one koji ih očekuju, ali koji će nadasve udijeliti mir njima samima.
Upravljam svoj srdačan pozdrav svim hodočasnicima, s posebnim pozdravom folklornoj skupini iz Giulianella di Cori koji su i ove godine ostvarili tradicionalnu povorku nadahnutu na evanđeoskom prikazu mudraca. Neka i folklor pridonese da se u društvu sačuvaju žive kulturna baština i kršćanske vrijednosti.