O svojim dramatičnim iskustvima iz vremena Domovinskog rata, pripremama za povijesni prelet te tajnom izvlačenju obitelji iz Bihaća govorili su sami autori.

Knjiga donosi osobno svjedočanstvo o događajima koji su prethodili povijesnom preletu Danijela Borovića 4. veljače 1992. kada je kao pilot Jugoslavenske narodne armije (JNA) zrakoplovom MiG-21 poletio iz zrakoplovne baze Željava kod Bihaća i sletio u Pulu te se stavio na raspolaganje Hrvatskoj vojsci. Tim je činom Hrvatska dobila svoj prvi nadzvučni borbeni zrakoplov, a postavljeni su i temelji ustrojavanja lovačke eskadrile Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Borović je na početku zahvalio sisačkom biskupu Vladi Košiću na domaćinstvu te je posebno predstavio svoje kolege, hrvatske ratne vojne pilote, koji su nazočili susretu Ivicu Ivandića, Antuna Somborca i Mladena Crničkog. Podsjetio je kako su nekoliko mjeseci nakon njegova preleta Ivandić i Selak u Hrvatsku doveli još dva MiG-a 21 te su ta tri zrakoplova u tom trenutku predstavljala iznimno važan materijalni, kao i moralni doprinos stvaranju Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Govoreći o nastanku knjige, Borović je istaknuo kako je ideja sazrijevala godinama. Njegova supruga Snježana još je tijekom ratnog razdoblja zapisivala pojedine događaje, a on je poslije počeo slagati vlastita sjećanja kronološkim redom. Prvotna je želja bila ostaviti zapis njihovu sinu Vanji koji je kao petogodišnjak morao biti uključen u opasnu i strogo tajnu akciju izvlačenja obitelji. S vremenom je, istaknuo je Borović, postalo jasno da njihovo svjedočanstvo treba ostaviti i mlađim naraštajima koji rat nisu doživjeli.

Prvo izdanje knjige objavljeno je 2020. u nakladi Alfe, 28 godina nakon samog preleta. Uz osobnu priču obitelji Borović knjiga donosi i širi prikaz vremena u kojem su se događaji odvijali, od početka ratnih sukoba i preleta Rudolfa Perešina do stvaranja hrvatskog borbenog zrakoplovstva.

Posebno mjesto u Borovićevu izlaganju zauzeo je sam prelet 4. veljače 1992. Plan je bio poletjeti dok još ima dnevnog svjetla, no zbog niza okolnosti polijetanje je kasnilo, vrijeme se pogoršalo, a Borović je prema Puli krenuo po mraku, bez suvremenih navigacijskih pomagala i s vrlo malo goriva. Zbog slabe vidljivosti nije mogao pronaći aerodrom te je u jednom trenutku razmišljao i o katapultiranju. Spasonosnim se pokazalo treperavo svjetlo automobila uz pistu prema kojem se uspio orijentirati i sletjeti. Borović je opisao kako se u tim trenucima, kada više nije znao nalazi li se uopće na pravom pravcu, u sebi molio Bogu da uspije pronaći pistu.

Jednako dramatično bilo je svjedočanstvo Snježane Borović koja je opisala svoje i Vanjino tajno izvlačenje iz opkoljenog Bihaća. Samo nekoliko minuta nakon što je Danijel napustio njihov stan i krenuo prema Željavi, ona je s petogodišnjim sinom otišla na drugi kraj grada gdje je čekala ljude koje nikada prije nije vidjela i za koje nije znala kamo će ih odvesti. Put ih je preko više kontrolnih točaka i područja pod nadzorom različitih vojnih i policijskih snaga odveo prema Posušju, a potom u Split.

Prisjetila se i posebno dramatičnog prelaska jednog od kontrolnih punktova na kojem nisu znali hoće li biti otkriveni. Tek kasnije doznala je koliko su ljudi uključeni u njihovo izvlačenje riskirali vlastite živote kako bi ona i Vanja stigli na sigurno. U Splitu ih je prihvatila obitelj Nikole i Antonije Babić koja u početku također nije znala tko su njihovi neočekivani gosti. Upravo ondje Snježana je telefonom dobila vijest iz Zagreba da je Danijel uspješno sletio u Pulu i da se nalazi na sigurnom. Nakon dva dana i ona i Vanja stigli su u Zagreb, a tek kada je obitelj ponovno bila zajedno objavljena je vijest o Borovićevu preletu.

Na kraju se okupljenima obratio i biskup Košić zahvalivši Danijelu i Snježani Borović na svjedočanstvu i knjizi. Istaknuo je dramatičnost samog preleta i izvlačenja Snježane i Vanje iz Bihaća, a posebno se osvrnuo na trenutke u kojima su se oboje, suočeni s neposrednom opasnošću i velikom neizvjesnošću, obraćali Bogu u molitvi.

Biskup je podsjetio kako je i sam kao ratni župnik u Petrinji i Hrastovici svjedočio koliko je vjera ljudima značila u ratnim godinama. Istaknuo je kako su za odluke i pothvate o kojima svjedoči knjiga bili potrebni velika hrabrost i odlučnost zaključivši kako je za vjernika i ta hrabrost dar i Božja milost te je autorima od srca čestitao na knjizi, objavljeno je na mrežnoj stranici Sisačke biskupije.