Na početku euharistijskog slavlja vlč. Zrno istaknuo je “kako nas ova večer okuplja oko Gospodinova Stola sa posebnom nakanom. Naša nakana je moliti i tražiti jakost od Gospodina. Ono što želimo obilježiti i čega se želimo sjetiti nema notu ljepote, nego one teške žrtve koja se zbila prije nešto više od 30 godina.”

U homiliji župnik je istaknuo Zrno kako je i radostan i tužan. “Razlog radosti smo svi mi koji smo se okupili kao bi se euharistijskim slavljem sjetili tužnih i nesretnih događaja kojima povijest ispisuje već 30–ak godina. Jedan dio vas koji ste sada ovdje nije se niti rodio kada se sve to zbilo, jedan dio vas je bio premalen da bi uopće shvatio o čemu mediji pišu ili što televizija prenosi. Ali unatoč tome stoji činjenica da se sve to zbilo. To je i razlog moje žalosti. Volio bih da nemamo što obilježiti, volio bih da se ništa od ovoga nije zbilo, jer sve je to označilo tragični događaj koji ostaje zapisan u povijesti. I možda će se danas opet postavljati pitanje vezano za obilježavanje žrtve Grada Heroja i ima li to u današnjem vremenu neku važnost? Vjerujem da odgovori mogu biti različiti, ali pravi odgovor je samo jedan – od velike je važnosti ne dopustiti da kotač vremena pregazi ovu važnu točku koja je zapisana u povijesti naše mlade države i drage nam Domovine.”

Istaknuo je da se istodobno treba zapitati “gdje se ja nalazim u svemu ovome. Kako i što moj život piše, a vezano je za sjećanje.” Upozorio je pritom na dvije opasnosti. Prva opasnost je umanjivanje, razvija se stav kako sve treba napustiti i okrenuti se novom vremenu u kojem sada živim, a sve ovo i tako pripada prošlosti. Druga opasnost je ono čudno gledanje kroz lupu povijesti i vrednovanje na temelju neutvrđenih informacija. A prava sloboda i istinsko vrednovanje s postiže tek kroz realno gledanje i ocjenjivanje povijesti. I upravo ova večer nas poziva da budemo takvi ljudi. U suprotnom će se dogoditi krivo postavljanje prema vrijednom događaju i nećemo ga moći staviti u istinski i dobar okvir povijesti.

Upravo u tom duhu danas se pred nas stavlja poziv i trajni put. Njega možemo sročiti u nekoliko uputa – nema mjesta mržnji, antipatiji, lošim osjećajima! Mržnja nije nikada bila rješenje, štoviše vodila je krivim putem i obarala čovjeka na niske grane ljudskosti. Loši osjećaji nikada nisu donijeli dobre plodove nego odvlačili na krivi put, istaknuo je župnik.

Poručio je: “U ogledalu žrtve Grada Heroja budimo ponosni na sve one ljude koji su podnijeli ovu veliku žrtvu koja se dogodila i koja je obilježila našu povijest. Oni su dali svoj život da mi danas možemo slobodno živjeti i uživati plodove vremena koje iziskivalo velike žrtve. A prava žrtva nikada ne ostaje bez vrijednosti. Prava žrtva će uvijek dati ploda.”

Na kraju je zamolio okupljene vjernike da “već od ove večeri budete ljudi neće mrziti niti odbacivati. Budite ljudi će moliti za pokoj duše svih poginulih u Domovinskom ratu, osobitu u Gradu Heroju, jakost i snagu onih koji su izgubili svoje voljene i za pronalazak svih onih za kojima se još traga. Uz molitvu upalimo svijeće, a na svojim domovima izvjesimo barjak”.

Na kraju mise vlč. Zrno je pozdravio sve prisutne i pohvalio prisutnost i suradnju općinskih vlasti, na čelu s načelnicom Jasnom Matković. Nakon euharistijskog slavlja svi su se uputili na kružni tok koji se nalazi ispred župske crkve, te su lampionima ispisali ime Grada Heroja, nakon čega je uslijedila mlitva za sve poginule.

Predstavnici udruge veterana 122. br. HV Đakovo, ogranak Općine Punitovci, u zajedništvu sa župnikom uputili su se zatim u Krndiju, Jurjevac Punitovački i Josipovac Punitovački te su paljem svijeća i molitvom iskazali počast stradalim braniteljima.