Obredi su počeli ulaznom procesijom i prostracijom ispred glavnog oltara, nakon čega su Muku po Ivanu pjevali bratim Bratovštine Presvetog Sakramenta Zvonimir Cetinić i katedralni župnik don Marin Lučić te Mješoviti katedralni zbor i pojedinačni pjevači pod vodstvom Petre Potrebice.

Propovijedao je generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. Ivica Pervan. Istaknuo je da smo se slušajući Muku po Ivanu i sami htjeli “ucijepiti u to sveto, ali od ljudi prodano, zatajeno, izdano i predano Tijelo.” Poručio je da i danas postoje mnoge situacije kada se ljudski životi procjenjuju i prodaju, kada je interes vrjedniji od ljudskoga života. Citiravši proroka Izaiju, istaknuo je da se u njegovom opisu ne krije lik bilo kakvog čovjeka, nego nekog tko odudara od svakodnevnog, a ujedno je netko običan, no to je isti taj lik, “Isus u svom božanstvu i čovještu koji je stalan, trajan i neodvojiv.”

Mons. Pervan zaključio je da su se danas nebo i zemlja sjedinile u jednog patnika na križu, te da bi to trebao biti poticaj i nama vjernicima da se zbližimo. “Moglo bi se o Isusovoj smrti i muci govoriti dugo, moglo bi se govoriti s različitih aspekata, no za nas je bitno da si posvijestimo da je tu za nas, i da nam svojom mukom i uskrsnućem vraća dostojanstvo ljubljene Božje djece, stoga nemamo pravo tu ljubav podcijeniti, nego na ljubav ljubavlju odgovoriti,”poručio je.

Tijekom obreda Velikog petka vjernici su u katedrali iskazali štovanje križu, a obredi su završeni molitvom u katedrali nakon procesije kroz Grad u kojoj je, uz tri križa, biskup Glasnović nosio i moći Isusovog križa koje su čuvaju u Moćniku katedrale.

Biskup Glasnović obratio se vjernicima na posljednjoj postaji procesije, koja se zaustavljala na nekoliko mjesta u Gradu radi podjele blagoslova relikvijom Isusovog križa. Ispred crkve dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha kratko je potaknuo okupljene na promišljanje započevši riječima: “Što je čovjek da ga se spominješ, Gospodine? Tko je čovjek?” Istaknuo je da je čovjek ljubljeno biće Božje, da ga je Bog toliko ljubio da je i sam postao čovjek, a krajnja potvrda te ljubavi je križ. “Bog s križa širi ruke i one uvijek ostaju raširene za nas. Ako želimo biti ljudi, onda se moramo učiti biti ljudi od Bogočovjeka. Gospodine, daj da nam tvoj križ bude spasonosni znak kojim ćemo potvrditi i našu ljubav prema Tebi i bližnjima”, zaključio je biskup Glasnović.