Slavlje posvete hrama predvodio je patrijarh Srpske pravoslavne Crkve Porfirije zajedno sa sedamnaestoricom episkopa iz zemlje i inozemstva, svećenicima, monasima i đakonima. Domaćin slavlja bio je episkop Jovan.

Iz Katoličke Crkve u Hrvatskoj na slavlju su sudjelovali križevački biskup Milan Stipić, požeški biskup Ivo Martinović, požeški biskup emeritus Antun Škvorčević, izaslanik bjelovarsko-križevačkog biskupa Vjekoslava Huzjaka generalni vikar Vlado Bogdan, daruvarski župnik Ivan Popić te nekoliko drugih svećenika.

Pri završetku slavlja episkop Jovan, kao domaćin, iznio je tijek obnove sabornog hrama i zahvalio svima koji su pridonijeli njegovu dovršetku i posveti, upravo na 1700. obljetnicu Nicejskog sabora, koji je postavio temelje zajedničke kršćanske vjere i predaje. Tom je prigodom podsjetio da je Pakračko-slavonska eparhija ustanovila Eparhijski orden 318 svetih otaca Prvog sveopćeg sabora u Niceji. Navedene oce vjernici časte u daruvarskoj parohijskoj crkvi, kao i u još nekoliko drugih crkava eparhije, a njihova freska oslikana je i u sabornom hramu.

Episkop Jovan obrazložio je kako biskupu Škvorčeviću dodjeljuje orden jer ga je prije 14 godina, kada je postavljen za slavonskog episkopa, primio s razumijevanjem kao subrata i podržao njegova pastoralna nastojanja u obnovi razorenih crkvenih zdanja i međuljudskih odnosa.

Posebno je istaknuo biskupovo ustrajno promicanje „Dana čišćenja povijesnog pamćenja“ na „Žalosni petak“ u korizmi u Jasenovcu, kroz molitvu, kajanje, praštanje i pomirenje, u evanđeoskom spomenu žrtava različitih nacionalnih i vjerskih pripadnosti.

Uz biskupa Škvorčevića orden je uručen i patrijarhu Porfiriju te anglikanskom biskupu emeritusu Londona lordu Richardu Chartresu, bivšem duhovniku engleske kraljevske obitelji.

Nakon slavlja u hramu, patrijarh Porfirije u Vladičanskom dvoru blagoslovio je prostore stare eparhijske knjižnice.

Na zajedničkom objedu u Daruvaru biskup Škvorčević je u govoru podsjetio da je, postavši prvim požeškim biskupom 1997. godine, smatrao svojom obvezom – uz obnovu materijalno razorenih zdanja u ratu – promicati i ozdravljenje „ranjenih duša i savjesti“ koje su razdijelile nepovjerenje, mržnja i sukobi, svjestan da „samo Bog snagom svoga Duha može ući u naše nutarnje rane i liječiti ih“.

„Na taj sam način želio vršiti ono što od mene traži evanđelje i na što me obvezuje Isus Krist“, rekao je, zahvalivši episkopu Jovanu na potpori i na odlikovanju dodijeljenom „za djelatnu ljubav prema svetoj Crkvi“, kako je zapisano u svečanoj Povelji uručenoj uz odličje.