U homiliji je don Tomislav govorio o Božjoj i ljudskoj naravi. Isus se predstavlja kao dobri pastir, ne da bi vjernike prikazao kao nerazumne ovce, nego da tom moćnom slikom približi narav Božjeg dolaska i narav ljudskog života.

To se osjeti u Isusovoj kušnji u kojoj ga Sotona traži da mu se pokloni, a svi su izloženi toj kušnji – nude se tolika dobra ovoga svijeta koja bi se trebalo prihvatiti kao idole srca. Upravo to se često i dogodi čovjeku – da štuje Boga ustima i izvanjskim gestama, ali da je daleko od Boga.

Bog dolazi i biva popljuvan i odbačen, ali Gospodin bi bio spreman podnijeti 500 puta više trpljenja za samo jedno ljudsko srce. Ljudi na Zemlji imaju posla sa zlim stvorenjem, najvećim problemom Crkve. To je osobno stvorenje – Sotona, Đavao. Isus ga u prispodobi o Dobrom pastiru prikazuje kao kradljivca i razbojnika, koji dolazi mimo križa Isusa Krista nudeći zamjenske bogove. Sve da bi se ljudi odrekli najvažnijega – vječnog života svoga srca.

Drugo što valja istaknuti je bolna činjenica – od prvog grijeha, narav ljudskog života postaje dodatno komplicirana. Dominira zakon tijela (ugoda i zadovoljstvo) i upada se lako u zamku da se sve što godi tumači kao ljubav i kao milosrđe. Ljudi su izgubili stvarnost i osjećaj što je dobro, a što zlo. Slijedeći zakon tijela, čovjek sam priječi da ga Bog ispuni oprostom i učini ga pastirom drugih duša. U Crkvi postoji beskrajni broj svećenika i vjernika, koji se pričešćuju iako su dijelovi srca nepromijenjeni. Vlastita se ponašanja pravdaju tuđim.

Ljudi, kako kaže sveti Augustin, traže Boga u svim stvorenjima i svim stvarima koje pohlepno troše.

Čovjek na sve načine želi Boga limitirati, odrediti mu granice djelovanja u svojem životu, a zapravo limitira samoga sebe za milost Božju i dar Božje ljubavi.

Što je prelijepo sebi posvijestiti? Gdje se nalazi Božja volja i koja su vrata Božjeg puta za svaku dušu?, upitoa je propovjednik. Kako kaže sveti Irinej, Božja volja je da se u nama Bog proslavi.

Da se Bog u našoj slabosti i nevolji, u svakoj našoj najdubljoj bijedi proslavi.

Sveta Terezija Avilska ističe važnost odricanja od vlastite samovolje i dopuštanje Gospodinu da on vodi. Druga bitna stvar je askeza – žrtvice u životu. Često je teško Gospodinu dati i onaj minimum koji su mu vjernici kao kršćani pozvani dati.

Zanimljivo se Gospodin poslužio velikim svecem, svetim Franjom Asiškim koji je htio biti vitez, da bi mu pokazao ljepotu prihvaćanja Božje volje u svom životu.

Sveti Franjo u dubokoj i usrdnoj molitvi, primio je ovaj odgovor: „Franjo, sve što si na fizički način volio i želio imati, moraš prezreti i zamrziti kako bi spoznao moju volju. Sve će ti to što si tako gorljivo htio, postati nepodnošljivo i gorko, a u svemu od čega si zazirao, upoznat ćeš nevjerojatnu ugodu i veliku radost.“

Franjo se obradovao. Sreo je jednog gubavca od kojih je inače zazirao, dao mu denar i poljubio mu ruku. Božja milost ga je dovela do pobjede nad samim sobom. Moramo se naučiti ne mjeriti Božju volju vlastitim uspjehom. Učiniti sve za Isusa Krista.

Kada jednu slamčicu čovjek digne za Isusa Krista, Bog vraća stostruko. Za nas je prilika činiti dobro dok imamo vremena, kako kaže sveti Petar.

Najveće dobro je kajati se za svoje i tuđe grijehe.

Bog nikada u životu ne daje svjetlo pogrešaka drugih ljudi da bi ih se sudilo, već stavlja na kušnju i daje čovjeku da se ljuti na ono u sebi što prepoznaje kod drugoga.

Što je Put jednog kršćanina? To su vrata kroz koja se ulazi. Kristov križ. Kad se prihvati svoj križ, Bog širi svoje srce da bi se s Njegovog križa primila milost.

Ako se odbija svoj križ, Bog neće imati prostora za rad s dušom.

Don Tomislav je zaključio da su kršćani pozvani tražiti Božju volju u svom životu i tražiti uski put svetosti u vlastitim kušnjama prihvaćanjem životnih neuspjeha i križeva.

Na samom kraju mise, postulantica Jana iz Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog i bogoslov Grga Marković iznijeli su svoja svjedočanstva.

Misu su suslavili rektor CBS-a don Đuliano Trdić, sjemenišni duhovnik don Mato Brečić i domaći župnik don Ivan Terze. Pjevanje su predvodili članovi zbora mladih „Ivan Pavao II.“.