Nadbiskup Barišić je u homiliji govorio o osobnom odgovoru na trajni Božji poziv, o važnosti osobne posvećenosti Gospodinu da bi se živjela punina posvećenog života u zajednici. Pozvao je klarise da svaki dan žive za Isusa Krista kojemu su predale cijeli svoj život. Govoreći o življenju u klauzurnom samostanu naglasio je da je sama odluka svjedočanstvo predanosti Bogu. „To je življenje potpune predanosti i ljubavi prema Bogu, Crkvi i svijetu. To je poruka svima nama i svijetu. S. Marija Josipa od Presvetog Lica Isusova neka svojim posvećenim životom odražava lice Isusovo. Jedinstven je to dar ovoj zajednici sestara klarisa u Splitu, ovom gradu, našoj Crkvi i svim ljudima“, kazao je, između ostaloga, mons. Barišić.

Na kraju slavlja, kojemu je nazočila obitelj i rodbina s. Marije Josipe, riječ zahvale uputio je duhovnik klarisa fra Marijan Vugdelija.

Misu su slavila još petorica svećenika: brat zavjetovanice don Jure Bjeliš, don Mihael Prović, don Hrvoje Dragun, fra Domagoj Volarević i don Nikola Šakić.

Samostan klarisa najstariji je ženski redovnički samostan u Splitu, koji na čelu s opaticom s. Dolores Mandić slavi 713 godina postojanja. U njemu danas ima dvadeset sestara, među kojima su jedna novakinja i jedna sestra s privremenim zavjetima.

Klarise, redovnice koje žive u klauzuri, u Splitu su otvorile samostan godine 1308. i od tada su se održale sve do sada. Njihov današnji samostan podignut je 1883. godine, a prije toga živjele su u dva samostana u staroj gradskoj jezgri. Uz samostan je 1884. podignuta i crkva koja je posvećena sv. Klari. Naslovnik crkve do godine 1983. bila je sv. Ana, a te je godine crkva posvećena i proglašena crkvom sv. Klare.