„Pozdravom Uskrsloga Gospodina, sve vas srdačno pozdravljam, braćo i sestre: ‘Mir vama!’. U radosti slavlja svetoga Dujma, biskupa i mučenika – zaštitnika grada Splita i Splitsko-makarske, nekoć Salonitanske, Crkve – čestitam svetog Zaštitnika svim sugrađanima, te svim obiteljima, gradovima i mjestima naše Nadbiskupije. Želim iskazati svoju molitvenu blizinu svim bolesnima i onima koji s ljubavlju prate sve zaražene koronavirusom. Zbog posebnih okolnosti ove godine nismo u mogućnosti na uobičajeni i tradicionalni način proslaviti našega Zaštitnika, ali to nam sveti Dujam neće zamjeriti“, rekao je mons. Barišić u uvodnom govoru, pozdravivši predstavnike društveno-političkih, obrazovnih i kulturnih ustanova, svećenike, redovnice i redovnike, hodočasnike te sve one koji su prijenos slavlja pratili posredstvom televizije, radija i interneta.

U koncelebraciji su bili provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović, pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljko Ante Ančić, mons. Pavao Banić, mons. Jure Vrdoljak, katedralni župnik don Tomislav Ćubelić, don Ante Mateljan, don Radojko Vidović, don Jozo Gojsalić, don Vedran Torić, don Josip Dukić, don Mato Brečić, don Edvard Punda i don Jure Bjeliš. Pjevao je Zbor bogoslova pod ravnanjem maestra don Šime Marovića uz orguljašku pratnju maestra don Ivana Urlića.

Slavlju su nazočili i splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban, predsjednik Gradskog vijeća Splita Igor Stanišić i rektor Sveučilišta u Splitu prof. dr. Dragan Ljutić.

U prigodnoj homiliji nadbiskup Barišić je kazao kako je sveti Dujam unosio Kristov mir u srca i domove stare Salone koja poslije pada nastavlja živjeti u Splitu i Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. „Evo Dujma u svom Splitu: pred svakim domom, s istim navještajem Radosne vijesti spasenja, želeći doprijeti do svakog srca. Svi trebamo Kristov mir. Za taj susret Isus Krist, i sam Očev poslanik, pozvao je dvanaest apostola i odredio drugu sedamdeset dvojicu učenika govoreći: ‘Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas’ (Iv 20, 21). Radosna vijest spasenja izvire iz Očeve ljubavi koju u Sinu iskazuje prema nama, te svoj odjek nalazi u našoj ljubavi prema Bogu Ocu i među nama samima. Simbolika brojeva – Dvanaestorice i Sedamdeset i dvojice – uključuju čitav Izrael i sve narode svijeta, što znači da su navjestitelji poslani svima i da smo svi pozvani biti navjestitelji. Po Gospodinovim uputama navjestitelj Dujam dolazi u naš životni prostor. Gospodin šalje svoje ‘kao janjce među vukove’ (Lk 10, 3) – slobodne, dobronamjerne, nenasilne, pažljive, kao one koji poštuju dostojanstvo drugoga i koji nisu navezani na materijalne stvari“, ustvrdio je, dodavši kako je u svijetu trajno prisutan „virus posjedovati i imati vlast“ koji se razvija u sebičnost, oholost, pohlepu, nasilje i nepravdu te nas dovodi u opasnost da se prilagodimo mentalitetu moći.

Pojasnio je „kako je Isus Krist – Raspeti i Uskrsli – uporište, svjetlo i jedino bogatstvo navjestitelja, kazavši kako samo slobodan i uvjeren navjestitelj može biti uvjerljiv. „Navjestitelji koje Gospodin šalje na prostrana polja svijeta i na široke njive društva pozvani su bolesne liječiti. Poslani su naviještati blizinu kraljevstva Božjega, čija je temeljna oznaka mir. Mir nam je prvi dar Uskrslog Gospodina. Zato reče: ‘Najprije: Mir kući ovoj!’ (usp. Lk 10, 5). Kristov mir – šalom – zahvaća dušu i srce, savjest i zdravlje, skladan materijalni i duhovni odnos osobnog rasta i društvenog razvoja, a osobito ljepotu zajedništva“, nastavio je.

Govoreći o istini obiteljskog života, mons Barišić je kazao kako ona nije u individualizmu, nego u zajedništvu, nastavivši: „Nije u prostoru, nego u odnosima. Nije u ‘ja’ samom za sebe, nego u ‘ja’ koje postaje ‘mi’“. Da, to je istina! Ali, sama istina bez ljubavi ne oslobađa niti spašava. Sami argumenti i znanje ne pokreću, niti preobražavaju! Štoviše, stvaraju suprotstavljanje, oporbu, podjele i svađe, ne samo u društvu, nego i u vlastitom domu. Ni evanđeoska istina bez ljubavi nije cjelovita ni djelotvorna. Jedino istina u ljubavi oslobađa, preobražava i spašava! U tom duhu možemo razumjeti Dostojevskog, koji reče: ‘Kad bi me netko i uvjerio da je Krist van istine, ja bih radije ostao uz Krista nego uz istinu’. Doista, Kristova istina spašava jer je utjelovljenje ljubavi! Spašava jer je lijepa! Takva i tako naviještena istina spašava obitelj i svijet. Ljepota obiteljskog zajedništva, odraz je ljepote božanskog zajedništva. Upravo ta ljepota, prisutnost je Božjeg kraljevstva u vlastitom domu. Izvor joj je dinamičan i kreativan: Kristov mir! Kristov mir ovu temeljnu stanicu i model svakog šireg zajedništva, čini blagoslovom gradu, društvu i svijetu. Obiteljsko zajedništvo utočište je u svim nevoljama, u što smo se mogli uvjeriti i za vrijeme pandemije koronavirusa. Na svim stranama i stranicama čitali smo i slušali: ‘Ostanite doma!’. Tako se u obiteljski dom uselila škola; obitelj je postala zaštita i zadnja obrana u gospodarskoj krizi; a zatvorenim crkvama obitelj je darovala svoj dom postavši tako ‘Crkva u malom’“.

Upozorio je i kako je obitelj u suvremenom društvu postala „janje među vukovima“ te kako ju je potrebno vrednovati i zaštiti na svim razinama crkvenog navjestiteljskog poslanja. „Sam Gospodin je u ove uskrsne dane pokucao na vrata obitelji. Mnogi su otvorili svoj dom njegovom miru, slušali njegovu Riječ i razgovarali s njime u osobnoj i obiteljskoj molitvi. Sada, kada ponovno slavimo mise s narodom, ljepotu obiteljskog zajedništva potrebno je povezati s izvorom ljepote, obnavljati i hraniti je nedjeljnim euharistijskim slavljem – izvorom i vrhuncem ljepote svakog zajedništva“, poručio je, dodavši kako je obitelj zakon i svake ekonomije. „Za naše ekonomske poteškoće i planove, potrebno je prisjetiti se kako se riječ ekonomija sastoji od dvije riječi: prva je grčka riječ oikos – kuća, a druga nomos – zakon. Tako, ekonomija znači – zakon kuće. Obitelj je zakon svake ekonomije! Kuća, dom, obitelj, mora biti prioritet ne samo za sve naše pastoralne, nego i za društvene planove. Mjerilo svakog humanog, a osobito kršćanskim vrednotama nadahnutog društva, mjeri se odnosom prema obitelji. Ovo je nužno ako želimo da se naša djeca zadrže i igraju u vlastitom dvorištu, te da nam mladi izgrađuju našu, a ne tuđu domovinu“, rekao je.

Osvrćući se na pojam „socijalna distanca“ istaknuo je kako ga prestankom pandemije treba razumjeti kao smanjenje socijalnih razlika između bogatih i siromašnih u našem društvu, ustvrdivši: „Za takvu viziju društva, vjerujem da nam je pomoglo i negativno iskustvo koronavirusa koje nas je učinilo ‘pozitivnima’, tj. boljima u solidarnosti i zajedništvu. Put je to na kome trebamo hoditi vođeni primjerom i zagovorom svetoga Dujma. Hod nije uvijek lagan, kao ni obiteljsko zajedništvo, ali je lijep i spasonosan“.

„Želio bih istaknuti jednu zanimljivost uz ovogodišnju proslavu svetoga Dujma. On je pogubljen 10. travnja 304. godine, a ove godine 10. travnja bio je Veliki petak. Svaki život, pa i naše poteškoće, obiteljske i društvene, vezane su uz Kristov križ ljubavi te poznaju i doživljavaju svoju proslavu u Njegovu uskrsnuću. Nije li trajni znak ove istine slavlje svetoga Dujma baš u slavnom mauzoleju progonitelja Krista i pogubitelja našega Zaštitnika?! Nema ove godine ni procesije, ni tombole, ali svaki koji igra i ide stopama navjestitelja Kristova mira, salonitanskog mučenika Dujma, je dobitnik jer pobjednik je Krist – Raspeti i Uskrsli!“, zaključio je.

Za svečanu proslavu Splitsko-makarska nadbiskupija se pripremala tradicionalnom devetnicom. Misna slavlja u devetnici predvodili su pastoralni vikar mons. Nediljko Ante Ančić, don Ante Mateljan, generalni vikar mons. Miroslav Vidović, katedralni župnik don Tomislav Ćubelić, don Šime Marović, nadbiskup Marin Barišić, kancelar Splitsko-makarske nadbiskupije don Ratomir Vukorepa i don Jure Bjeliš. Posljednju večer za vrijeme otvaranja moćnika i svečane Večernje nagovor je izrekao kanonik mons. Jure Vrdoljak.