Split: Započeo nacionalni znanstveni mariološki simpozij

Split, (IKA) – Pozdravnim govorom predsjednika Hrvatskoga mariološkog instituta zagrebačkoga pomoćnog biskupa Vlade Košića, splitsko-makarskog nadbiskup Marina Barišića te provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Žarka Maretića, u Splitu je jutros, 31 svibnja, započeo je dvodnevni nacionalni znanstveni mariološki simpozij naslovljen “Lik blažene Djevice Marije u propovijedima hrvatskih katoličkih obnovitelja”. Skup su priredili zagrebački i splitski Katolički bogoslovni fakultet te Hrvatski mariološki institut.
Nakon otvaranja skupa, uslijedila su predavanja koja obuhvaćaju teme iz povijesti mariološke pobožnosti te o homilijama poznatih hrvatskih propovjednika na temu bl. Djevica Marija.

U prvom dijelu skupa svoja su predavanja održali Eduard Peričić, Alojz Jembrih, Božidar Petrač, Antun Pavešković, Josip Bratulić te Hrvojka Mihanović-Salopek.

“Povijesni okvir i štovanje Marije u obnoviteljsko doba”, naslov je prvog predavanja toga mariološkog skupa, koje je održao Eduard Peričić iz Zadra. U svojem je predavanju, govoreći o mariologiji 16. stoljeća istaknuo kako je štovanje Bogorodice, koje se među Hrvatima štuje od prvih početaka življenja na ovom tlu, iz stoljeća u stoljeće bila u stalnu porastu, da bi danas, kao i u ostalim katoličkim dijelovima Europe, dobila još veći i snažniji zamah. Tako je, posebno u 16.st, izgrađen niz Gospinih svetišta: “Osim crkava i crkvica Gospi posvećenih od kojih su mnoge postale prava svetišta lokalnog, biskupijskog i međubiskupijskog karaktera, treba naglasiti da se u ovom razdoblju posebno razvija marijanska pobožnost koja se osjeća u poplavi marijanskih knjiga, krunjenjima Marijinih slika, posvećivanju osoba i naroda Mariji, marijanskim udruženjima, bratovštinama, hodočašćenjima”. Kako je nadalje naveo Eduard Peričić, u skladu s barokom, ističe se uzvišenost bl. Djevice Marije, naglašava se njezino središnje mjesto u otajstvu spasenja i Crkve, odmah pored Krista. Javljaju se i istaknuta pera apostola Marijina štovanja kao što su isusovci: Bartul Kačić i Antun Kanižlić, franjevci Toma Babić i Jeronim Filipović, te dominikanci Ignacije Aquilini i drugi. Na poseban način bili su joj privrženi svećenici glagoljaši. Skladbama Gospi u čast istakli su se Ivan Lukačić i Vinko Jelić, a čitav niz krasnih pučkih pjesama i onih danas nama nepoznatih autora sabrani su u Cithari octochordi”.

“Bogorodičin lik u Vramčevoj postili (1586.)” naziv je predavanja Alojza Jembriha iz Zagreba, koji je predočio sedam Vramčevih propovijedi namijenjenih blagdanima bl. Djevice Marije u drugom dijelu njegove Postille. To su propovijedi na blagdane Svijećnice, Uznesenja bl. Djevice Marije, Gospe Snježne, Navještenja bl. Djevice Marije, Pohođenja bl. Djevice Marije i Rođenja bl. Djevice Marije. “Analizom Vramčevih propovijedi o Mariji, postaje više nego razvidno da on nije nikakav ‘protestant’, kako su ga neki povjesničari hrvatske književnosti proglasili, a i suvremeni povjesničari u to još danas vjeruju. Budući da je Vramčeva Postilla u Zagrebačkoj biskupiji služila onomu čemu je Tridentski katekizam (Catechismus Romanus) želio poslužiti u općoj Crkvi, postaje posve jasno da je u mariologiji Antun Vramec (1538.-1588.) propovjednik ozbiljne katoličke obnove, pa je već iz toga razloga zavrijedio da se o njemu govori u hrvatskoj mariologiji i u trećem tisućljeću”, naveo je na kraju svojeg izlaganja Alojz Jembrih.

Božidar Petrač iz Zagreba, svoje je predavanje održao na temu “Lik Marijin u prijevodu Pavla Papića djela fra Bartolomea da Salutio ‘Sedam trublji za probuditi grešnika na pokoru’”. To je djelo talijanskoga fratra Bartolomea da Salutio (1558.-1617.), propovjednika, mistika i pjesnika iz 1612. godine. Sedam trublji (Le sette trombe) poziv je, temeljen na Ivanovu Otkrivenju (8, 9, 10, 11) i na tradiciji propovjedništva 14., 15. i 16. stoljeća, angažirana propovjednika ljudima da se obrate i da u duhu Sv. pisma izmijene svoj poročan i grešan život. Fra Pavao Papić, kako je naveo u svom izlaganju Božidar Petrač, imao je prilično nemiran, buran i opasan život. Godine 1649. završio je autograf prijevoda Sedam trublji u Visokom, u samostanu sv. Nikole. Pisan je bosančicom i štokavskim govorom, kako se u njegovo doba u srednjoj Bosni govorilo, pa i danas govori. Sam je Salutijev prijevod Papić upotpunio nekim primjerima koje je preuzimao od drugih autora, primjerice fra Bartolomeja Pizanskoga, odnosno drugih pisaca-propovjednika 14. i 15. stoljeća. Iako se, uz uobičajene formule – zazivanja bl. Djevice Marije, ona u samome spisu ne spominje često, autor nastoji posebno izdvojiti njezin lik na onim mjestima rukopisa na kojima se njezino spominjanje može prepoznati kao utjecanje Mariji, Majci Kristovoj i Majci Crkve te ga teološki pokušava impostirati. Papićev je prijevod Sedam trublji priredio, uvod i bilješke napisao fra Ignacije Gavran u prestižnoj biblioteci ”Građa za povijest književnosti hrvatske”.

Antun Pavešković iz Zagreba održao je predavanje na temu “Lik bl. Djevice Marije u propovijedima Bernarda Zuzorića”. Književni rad Bernarda Zuzorića, prema riječima Antuna Paveškovića, sačuvan je u knjižici pjesama Hvale duhovne, u katekizmu Nauk krstjanski i u zbirci propovijedi Besjede duhovne tiskanoj posthumno 1793. Ta potonja sadrži propovijedi koje je godinama održavao u Bratovštini dobre smrti u Dubrovniku i, prema sudu stručnjaka, ”predstavlja jedan od najljepših primjera starog hrvatskog govorništva”. Kako je predavač istaknuo, Zuzorićeve propovijedi i njegova cjelokupna literarna djelatnost pripadaju utilitarnom modelu barokne književne proizvodnje, što ne umanjuje i estetske vrijednosti njegovih tekstova: “Premda estetski učinak u propovijedima nije u prvom planu, njegova nazočnost u figurama, u persuazivnom intenzitetu govornikova izrijeka, u živahno ispričanim pričama, umješno konstruiranim njihovim fabulama – sve to čini njegove propovijedi i književnim djelima, ili barem rubnim književnim uradcima, i po kriterijima estetskoga književnog modela”. Kroz predavanje, Antun Pavešković osvrnuo se i na odnos Zuzorićeva propovjedništva spram recentne situacije hrvatske književnosti njegova doba.

“Bogorodica u ‘zercalu marijanskom’ Jurja Habdelića”, naslov je predavanja Josipa Bratulića iz Zagreba. Juraj Habdelić, kako je istaknuo Josip Bratulić, poznati je isusovac, misionar, leksikograf, kajkavski pisac. Dvije su njegove najpoznatije knjige: Pervi otca našega Adama greh i Zercalo Marijansko; a namjeravao je napisati i život Isusov. U svom je predavanju Bratulić ukratko prezentirao ta tri djela Jurja Habdelića.

U prvom dijelu prvog dana skupa, posljednje predavanje održala je Hrvojka Mihanović-Salopek, govoreći na temu “Lik bl. Djevice Marije u ‘službi marialskoj’ (1697.) Mihaela Šimunića”. U svome je predavanju Hrvojka Mihanović-Salopek književno-povijesno i književno-teoretski analizirala propovjedničko umijeće zagrebačkoga kanonika i rektora sjemeništa u Zagrebu Mihaela Šimunića, pri čemu je istaknula kako je Šimunićev stil “diše” jasnom kompozicijskom strukturom propovijedi, po uzoru na klasičnu antičku shemu govorništva i odraz barokne manire izražavanja, prisutne u naglašenoj kontrastnoj vizuri, teatralnim obilježjima i obilnoj uporabi alegoričko-simboličnog sustava prikaza građe.

U drugom dijelu predavanja, koja će se održati u posijepodnevnim satima svoja će izlaganja iznijeti biskup Košić, Luka Markešić, Gabrijel Jurišić, Mato Zovkić, Petar Lubina te Marijan Biškop.

Nakon predavanja u svetištu Gospe od Zdravlja održati će se misno slavlje u povodu završetka marijanske svibanjske pobožnosti koje će predvoditi nadbiskup Barišić.

Prema programu ovogodišnjega nacionalnog mariološkog znanstvenog skupa, po završetku misnoga slavlja javnosti će biti predstavljena knjiga “Marija i Presveto Trojstvo”, zbornik radova Hrvatskoga mariološkog instituta s mariološkog kongresa koji je održan 2000. godine u Rimu.