Euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, a u koncelebraciji su bili fra Josip Repeša, fra Josip Ivanović, fra Žarko Lučić, don Nikola Mikačić, don Nikola Šakić i don Hrvoje Dragun.
Na početku slavlja nadbiskup pozdravio je svećenike, sestre klarise s poglavaricom s. M. Dolores Mandić te sve štovatelje asiške svetice.
„Svece i svetice često častimo ovim riječima: ‘Njihova nagrada proslava je Tvoje milosti, njihov zagovor naša zaštita, a zajedništvo s njima izvor pravoga bratstva’. Doista, oni su povezani s Gospodinom i nama – grešnim ljudima. Svojom svetošću nadilaze vrijeme u kojem su živjeli te postaju suvremenici svih ljudi kojima su znak trajne Božje ljubavi”, kazao je mons. Barišić u uvodnom dijelu homilije.
Osvrćući se na evanđeoski tekst (Iv 15, 1-17), naglasio je kako Krist želi osvijetliti svoju ljubav prema ljudima. „Ovaj tekst je govor o euharistiji, o otajstvu koje je nadahnjivalo svetu Klaru. Gospodin nas poziva da ostanemo u Njemu – On je uvijek stalan i vjeran do kraja. Mi ljudi smo, nažalost, puno puta prevrtljivi i okrećemo leđa Gospodinu. Kako bi ljudima posvijestio koliko je važna povezanost s Njim, Krist upotrebljava sliku loze. Kao što mladice ne mogu biti žive bez trsa, tako ni naši planovi nemaju budućnosti ako nisu ukorijenjeni u Kristu. Bez Krista nema ploda. Bez Krista postajemo divljaka, postajemo ljudi bez istinske slobode te zarobljenici svojih planova. Pravi životni plodovi nastaju kada čovjek odgovori na Božji poziv i vrši Njegovu volju. Tada je vjera prisutna u ljudskom životu i prate je djela ljubavi koja se očituju kroz ljubav prema Bogu i bližnjemu, nastavio je.
Dodavši kako je euharistija susret Božje ljubavi i grešnog čovjeka, mons. Barišić je istaknuo: „U otajstvu euharistije je i Otac i Sin i Duh Sveti. U njoj je Bog potpuno prisutan – Onaj Bog koji je prihvatio našu površnost i ograničenost. Potrebni smo Njegove ljubavi i tog otajstvenog susreta s Njim kako bismo nadišli našu grešnost”.
Govoreći o životu svete Klare, nadbiskup je ustvrdio da je ona živjela sveto siromaštvo koje ju je ispunilo pravim bogatstvom. „Sveta Klara i sveti Franjo su odbacili propadljivo – materijalno. Tako su očistili svoje srce za Gospodina, postavši kristoliki. Zbog toga nije nikakvo čudo da je sveta Klara euharistiju stavila u središte svoga života o čemu nam najbolje svjedoči njezino pismo svetoj Janji Praškoj. U tom pismu vidimo koliko je važno na zemlji primiti pravu manu, kruh s neba – Isusa Krista. Sveta Klara, između ostalog, piše: ‘Njega ljubiti – usrećuje; Njega motriti odmara; Njegova slatkost hrani; Od Njegova gledanja blaženi su svi građani uzvišenog Jeruzalema’. Ovakve riječi su plod mističnog iskustva koje je potpuno ispunjeno Gospodinom”, zaključio je, zaključivši da bi u svjetlu riječi i života svete Klare i ljudi trebali promatrati svoj odnos prema Bogu i bližnjemu kako bi postali svjedoci ljubavi koja se na križu za svakog čovjeka potpuno darovala.
Klarise su ženski ogranak franjevačkog reda koji se još zove Drugi red sv. Franje. Redovnice žive u klauzuri. U Splitu su otvorile samostan 1308. godine i održale su se sve do sada. Njihov današnji samostan podignut je 1883. godine, a prije toga živjele su u dva samostana u staroj gradskoj jezgri. Uz samostan je 1884. godine sagrađena i crkva koja je posvećena sv. Klari.