Istina je prava novost.

Splitske milosrdnice s nadbiskupom Barišićem proslavile svetkovinu Navještenja Gospodinova

Družba sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskoga u Splitu, u petak 25. ožujka, proslavila je svetkovinu Navještenja Gospodinova – Blagovijest, a svečanim slavljem mise u samostanskoj kapeli predsjedao je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić.

Nadbiskup je na samom početku pozdravio sestre i čestitao im svetkovinu Blagovijesti i Dan Provincije. Pozdravio je i delegata za redovnice fra Petra Lubinu.

U propovijedi je nadbiskup govorio o važnosti i novosti koju je donio događaj navještenja Gospodinova. Skupljen je u kratku molitvu „Anđeo Gospodnji“ koja se moli triput dnevno. Dostojno je da svaki dan taj događaj bude tako obilježen. Taj događaj nije samo za nas, nego se i mi u njemu nalazimo, kazao je mons. Barišić.

Podsjetio je da se svetkovina Blagovijesti nazivala Navještenje Marijino, pa je promijenjena u Navještenje Gospodinovo. „Marija je itekako velika, ali Gospodin je središte. Majka Marija je ponizna i skromna žena, a nama je te kreposti teško ostvariti jer nosimo u sebi trajni virus grešnosti. Mi se nastojimo dokazivati, biti veliki, značajni, prvi i tako sebe graditi sa svojim sposobnostima. A Majka Marija je skromna i ponizna, kakav bi trebao biti svaki čovjek pred Bogom.“

Govoreći o kreposti poniznosti naglasio je da je Majka Marija, za razliku od nas koji smo vrlo često puni sebe, „bila prazna sebe da bi taj prostor mogao ispuniti Gospodin. Bila je puna milosti, Gospodin je bio s njom. Zato biti skroman i ponizan znači biti velik. Najviša su stabla ona koja imaju najdeblji korijen, a debeli korijen ovdje znači poniznost. Čovjek koji je doista ponizan je velik jer Gospodin u njemu ima prostora i mjesta za djelovanje.“

Naglasio je, također, da je Marija ne samo ponizna, nego i službenica Gospodina koja vrši volju Božju. „Mislimo da smo najsretniji kad radimo ono što želimo i što nam se prohtije, a zaboravljamo da nismo svoji gospodari jer ne znamo cjelovito svoju prošlost, a ni svoju budućnost. Netko drugi to zna, Bog. Vršiti Božju volju u svom životu je najmudrije djelovanje. Marija je otkrivala i tražila volju Božju. Kad ju je otkrila imala je povjerenja u Nju. Ne zna što će se događati dalje, ali ima povjerenja u Gospodina. Nisu vanjske okolnosti te koje nas sputavaju u vršenju volje Božje koliko unutarnje raspoloženje, povjerenje u Providnost Božju. Onaj koji nema povjerenja u Providnost Božju propada, tone poput apostola Petra kada je posumnjao, ne može se nositi s poteškoćama. Marija je majka upravo Onoga koji dolazi vršiti volju Očevu.“

Kreposti o kojima je govorio, nadbiskup vidi kao oznake Crkve: „ispražnjenost od sebe, spremnost vršiti volju Božju, povjerenje u Providnost. One su DNK identiteta kršćanina, osoba posvećenog života.“ Nadbiskup je redovnice potaknuo na još dublje razmatranje Riječi Božje i življenje po njoj.

Na samom kraju slavlja, koje je svojom pjesmom obogatio zbor sestara, nadbiskup Barišić je još jednom naglasio važnost svetkovine Navještenja Gospodinova koja dijeli Novi od Starog zavjeta kao kamen temeljac svih naših početaka i života te je zaželio da svi, po Mariji s Isusom, budu hram prisutnosti Božje.