Spomendan sv. Ivana Pavla II. proslavljen u dubrovačkoj katedrali

Krenuvši od citata iz poslanicu sv. Pavla Efežanima „Zaklinjem vas, ja sužanj u Gospodinu sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću, živite dostojno poziva kojim ste pozvani“, biskup se zapitao kako se može dostojno živjeti poziv i na što je to zapravo poziv. Čulo se to i u evanđelju, kazao je biskup, da je to „poziv na ljubav“ i dostojno se živi „samo ako se živi u ljubavi“.

Kako je ova misa bila služena i za pokojnog Mihu Rusa, koji je umro prije 40 dana, biskup je dodao kako ga je on poznavao, a i svi ostali, „kao čovjeka koji je svoju bolest, koja je bila njegov životni poziv među nama, živio u ljubavi i s ljubavlju“. A različiti su pozivi, on je uz taj poziv imao i druge pozive, nastavio je biskup, kao što svatko od nas ima svoj poziv i druge pozive.

Spomenuvši kako se moći sv. Ivana Pavla II. čuvaju u katedrali, dodao je kako se zato ovaj dan slavi poput blagdana, te kako je „sv. Ivan Pavao II. za sve nas poseban svetac“. Zašto je poseban, upitao se biskup. Zato što nam je svima bio poprilično blizak, što smo ga mogli susretati, mogli smo ga izravno slušati, mnogi od nas i osobno susresti, pružiti mu ruku, slušati ga, bila nam je poznata boja njegovog glasa, a osobito nam je bilo drago kad je govorio na našem hrvatskom jeziku. Za nas u Dubrovniku poseban je jer je bio u posjetu našem Gradu i postao počasnim građaninom. Dakle, poseban je jer je naš sugrađanin, ustvrdio je biskup. Dodao je i kako te značajke njegove posebnosti polako sve više izmiču, osobito za mlađe generacije podsjetivši da je ove godine petnaesta obljetnica njegove smrti te stota obljetnica njegovog rođenja.

Nastavljajući razmišljati o pozivu sv. Ivan Pavao II. u ozračju svetopisamskih čitanja, biskup Uzinić upoznao je vjernike s propovijedi koju je papa Franjo ove godine izrekao na svečev jubilej, dan stote obljetnice njegovog rođenja, slaveći misu na njegovom oltaru u bazilici Sv. Petra. Poziv toga posebnog čovjeka i pape tada je sažeo u tri riječi, koje su zapravo odgovor životom sv. Ivana Pavla II. na pitanje koje mu je Isus uputio, a koji upućuje svakom kad mu daje poziv, a to je pitanje: Ljubiš li me?  „Jer ljubav je preduvjet poslanja, služenja u ljubavi, a svaki poziv je, ako se dostojno živi, u konačnici služenje u ljubavi“, kazao je dubrovački biskup.

Elementi poziva koje je moguće pronaći kod sv. Ivana Pavla II., a koje je papa Franjo nazvao tragovi dobrog pastira, su: molitva, blizina narodu i ljubav prema pravdi. Služeći se tim elementima biskup Uzinić nastavio je promišljanje rekavši da je pokojni Papa upravo zato mogao dostojno odgovoriti Kristovu pozivu i ljubeći Boga ljubiti brata čovjeka.

Prva riječ ili prvi trag je molitva. Sv. Ivan Pavao bio je čovjek molitve i puno je molio, rekao je i papa Franjo. Tu se biskup prisjetio jednog misnog slavlja na kojem je sudjelovao, a koje je blagopokojni Papa predvodio. Bila je riječ o misi na običan dan. Nakon mise su svi ostali u molitvi. „Moram priznat da me je tada iznenadio koliko dugo to traje“, posvjedočio je dubrovački biskup. Nakon euharistije sv. Ivan Pavao II. je dugo ostajao u molitvi, nije se kratko zaustavio onako kako mi to činimo nego je doista dugo molio, prisjetio se biskup rekavši i kako ima fotografiju s te mise.
I pita se papa Franjo zašto čovjek koji ima toliko posla oko vođenja Crkve, ima toliko vremena za molitvu, nastavio je biskup. I onda papa Franjo poručuje da je to zato što je znao da je prva zadaća biskupa molitva. To nije rekao Drugi vatikanski koncil nego prvi papa, Petar. Kada su ustanovljeni đakoni Petar je rekao da će oni posluživati kod stolova, a apostoli da će se posvetiti molitvi i naviještanju Riječi. Dakle, prva zadaća biskupa je molitva i sv. Ivan Pavao II. je to znao i to je činio. I uzor je biskupa koji moli, a molitva je biskupova prva zadaća, istaknuo je biskup Uzinić.

Dubrovački biskup je zatim potaknuo i sebe, ali i sve vjernike, da se propitaju bar navečer u ispitu savjesti, uz ostalo i koliko mole.

Druga značajka poziva sv. Ivana Pavla II. je blizina. Biskup je podsjetio kako je blagopokojni Papa u Hrvatskoj bio tri puta, jednom i u Dubrovniku. Također je želio biti blizu ljudima, našim sunarodnjacima, u Bosni i Hercegovini koju je posjetio dva puta, kazao je biskup, od toga jedan posjet bio je dok je još bila ratna opasnost.

Papa Franjo kaže, naveo je dalje biskup, da sv. Ivan Pavao II. nije bio čovjek odvojen od naroda već da je išao posjetiti ljude i da je proputovao cijeli svijet „pronalazeći svoj narod, tražeći svoj narod, čineći se blizim“. A bliskost je jedna od osobina Boga sa svojim narodom, nastavio je biskup, podsjetivši na svetopisamske riječi kada je Gospodin rekao izraelskom narodu „Pogledajte kojemu su narodu njegovi bogovi tako blizu kao što sam ja tebi“. Božja bliskost s ljudima, koja se zatim čini bliža u Isusu, postaje snažna u Isusu. Pastir je blizak ljudima, ako nije, on nije pastir, on je hijerarh, on je administrator, može biti i dobar, dobar upravitelj, ali nije pastir blizak narodu, tumačio je biskup Papine riječi. Pokojni Papa nam je dao primjer te bliskosti, bio je blizak odraslima i djeci, osobito su ga voljeli mladi, bio je blizak onima blizu i onima daleko. Uvijek blizu, učinio se blizim, kazao je biskup.

Treća svečeva značajka ili trag, prema papi Franji, je ljubav prema pravdi. Papa Franjo dva puta ističe da je riječ o ljubavi prema punoj pravdi. Sv. Ivan Pavao II. bio je čovjek koji je želio pravdu, socijalnu pravdu, pravdu naroda, pravdu koja tjera ratove, punu pravdu. Zato jer je volio i tražio i ljubio pravdu, bio je i čovjek milosrđa. Biskup je naglasio misao koju papa Franjo često ponavlja, da pravda i milosrđe idu zajedno, da se ne mogu razlikovati u smislu razdvajanja, oni su zajedno. Sv. Ivan Pavao II. učinio je da ljudi shvate Božje milosrđe.

Tu se papa Franjo prisjetio širenja pobožnosti prema sv. Faustini Kowalskoj, kao i same njezine pobožnosti, čija je liturgijska uspomena danas uspomena za cijelu Crkvu, kazao je biskup. Naveo je zaključak pape Franje da je blagopokojni Papa imao to lice milosrđa, stav milosrđa. I da je to dar koji nam je ostavio: pravednost-milosrđe i ispravno milosrđe.

„Nije dovoljno samo razmišljati o sv. Ivanu Pavlu II. i njegovim značajkama i njegovom načinu da sa svom poniznošću, blagošću, strpljivošću u ljubavi prema Kristu u braći i sestrama živi dostojno svoga poziva. Nego je to također poticaj i nama da s pouzdanjem u njegov zagovor činimo isto tako, u odnosu na svoj poziv i svoje pozive“, poručio je biskup. Svoju propovijed završio je rečenicom kojom je i papa Franjo završi svoje razmatranje: „Pomolimo mu se danas da svima nama, posebno svim pastirima Crkve, da milost molitve, milost blizine i milost pravde- milosrđa, milosrđa-pravde“.

Poslije misnog slavlja vjernici su imali priliku pomoliti se ispred moći sv. Ivana Pavla II. koje su bile izložene na oltaru u katedrali.