Spomendan sv. Josipa Radnika proslavile sestre Presvetog Srca Isusova u Otočcu

Jedna od obiteljskih kuća s brojem 8 nosi natpis „Sestre Presvetog Srca Isusova”. U kući su četiri sestre: s. Ljubomira (predstojnica), s. Ciprijana, s. Judita i s. Gema. Kuća je to u kojoj se moli, odlazi i dolazi. Pridružile su se i tri sestre iz Gospića.

Svečanu misu predvodio je mons. Mile Pecić, umirovljeni svećenik u Gospiću, a konncelebrirali su Jure Ladišić, umirovljeni svećenik u Otočcu i Andrija Kekić, župnik u Sincu. Mons. Mile Pecić u propovijedi naglasio je kako je papa Pio XII. 1955. ustanovio blagdan sv. Josipa Radnika koji je govorio svojim životom te šutljivim i tihim radom sudjelovao u velebnom Božjem planu spasenja. Bog ne ispunjava naše lude želje, nego svoj plan spasenja čovjeka. U tom smislu čovjekov rad postaje blagoslov pa i onaj dosadni kao i onaj koji drugi ne vide. (…) Orijentir ostaje Krist „koji postade poslušan do smrti na križu.” Homiliju je nastavio s primjerima: „Jedan putnik prolazi kraj velikog gradilišta i pita jednog radnika: ‘Što to gradite?’ Radnik odgovara: ‘Što radim, crnčim na suncu i žegi, klešem kamen za neku crkvicu. Pita i drugog radnika malo dalje isto pitanje : Ovaj sav ožaren odgovara : ‘Gradimo katedralu!’ Ponosan je što sudjeluje u ovom velikom pothvatu! Isti posao, a tako različiti stavovi. (…) Mi sudjelujemo u velikom Božjem planu, ali poneki ne vide smisao svog rada i upadaju u žalost, depresiju. Primjer Josipa radnika može promijeniti naše stavove. (…)

Temelje europskoj kulturi, civilizaciji udarili su benediktinci. Sv. Benedikt uzeo je za geslo: „moli i radi!“. To je kao dva vesla. S dva vesla čamac ide naprijed. Ovi redovnici koji su podigli samostane diljem Europe radom i molitvom dali su zamah razvoju Europe, duhovni i materijalni uzlet.

Godine 1889. druga Internacionala odredila je 1. svibnja kao Dan rada, a iste godine Papa izdaje encikliku o sv. Josipu i stavlja ga za uzor radu i radniku. Mogao je Papa učeno razglabati o radu i radniku, ali on je stavio uzor sv. Josipa! A sv. Josip govori svojim životom i primjerom. Papa je mislio na tiho i vjerno posvećivanje svagdašnjeg rada kako je to činio sv. Josip. Šutljiv, tih sv. Josip predao se svojoj ulozi. Samo se na jednom mjestu spominje zanimanje sv. Josipa i to u Matejevu evanđelju: Kad je Isus progovorio u sinagogi u Nazaretu i ljudi se počeli pitati: „Tko je ovaj, otkud mu tolika mudrost ? Nije li on tesarov sin?“ U čemu je veličina Josipova rada? On je ponajprije poslušan Božjem planu, on sudjeluje u Božjem planu. Tako kršćani gledaju na svoj rad, pojasnio je.

Mons. Pecić završio je propovijed riječima: „Krist je poslušan do smrti, smrti na križu. Ove riječi zvuče nam dobro poznato. Tu nalazimo motiv i razlog našeg rada u djelu spasenja. Bog ne ispunjava naše lude želje nego svoj plan spasenja čovjeka.“

Nakon mise slijedilo je druženje u ozračju prijateljstva, radosti i dobrih želja.

Sestre Srca Isusova s matičnom kućom u Rijeci (Drenova) prisutne su u hodu Crkve u Hrvatskoj. Svoj su rad, odnosno služenje, prilagođavale vremenima. Pastoralno su radile na mnogim župama; bile su posebno tražene u Njemačkoj. Sagradile su i obnovile svoje samostane u Rijeci, Zagrebu, Slatini, Crikvenici, Kraljevici, Omišlju, Dobrinju, Otočcu.