Sprovod don Ivana Dagelića u Docu Donjem

Misu i sprovodne obrede predvodio je splitsko-makarski nadbiskup u miru Marin Barišić u koncelebraciji sa župnikom don Ivanom Prelasom, nećakom pokojnika don Tomislavom Bašićem te još tridesetoricom svećenika.

„Pred smrću ljudski pogled zemaljskim očima često ne vidi smisao, ali mi vjernici vjerujemo da je smrt tek prelazak u bolji i ljepši svijet. Stoga se cijeli život trebamo pripremati za trenutak naše smrti, odnosno trebamo moliti Boga da možemo ovaj zemaljski život izdržati i doći u nebesku slavu“, kazao je mons. Barišić na početku mise potaknuvši nazočne na čin kajanja za grijehe i skretanja s pravoga puta.

Mons. Barišić u homiliji se nadovezao na evanđeoski tekst u kojem evanđelist poziva vjernike na bdjenje. Naglasio je da bdjenje, odnosno spremnost, mora biti temeljni kršćanski stav. Povezao je da je čovjeku potrebno svjetlo kako bi bdio. Svjetlo koje raspršuje tamu je vjera. U vjeri se raspršuje i tama svih tama, a to je smrt. U vjeri bivamo suukopani s Kristovom smrću kako bismo u toj istoj vjeri s njime i suuskrsli na novi život. Mons. Barišić se u homiliji sjetio svojih sjemenišnih dana koje je dijelio s don Ivanom Dagelićem. Naime, pokojnik je bio samo godinu dana mlađi od nadbiskupa, no igrom prilika zajedno su ređeni 1974. godine te su se ove godine pripremali zajedno za zlatni svećenički jubilej kojega pokojnik, nažalost, nije doživio. Emotivno se prisjetio kako su se zajedno družili i kako je don Ivan bio ispunjen kršćanskom radošću i zdravim humorom.

Prije sprovodnih obreda u ime bavarskih svećenika, hrvatskih svećenika koji djeluju u inozemnoj pastvi u Njemačkoj te u ime Münchenske i Fraiburške nadbiskupije obratio se don Drago Ćurić koji je ukratko opisao njegov pastoralni rad u Njemačkoj. Svećenik don Ivan Dagelić rođen je 1948. godine u Docu Donjem. Nakon malog sjemeništa i mature upisao je filozofsko-teološki studij u Splitu te je zaređen na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije 1974. godine. Doživio je prometnu nesreću 1981. godine te otišao na liječenje i rehabilitaciju u Njemačku gdje je ostao pastoralno djelovati do konca života, a naknadno je inkardiniran u Münchensku nadbiskupiju.

Na kraju je svim nazočnima zahvalio pokojnikov nećak don Tomislav Bašić, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije.