Don Jure je umro u 71. godini života i 46. godini misništva. Misu i pogrebne obrede predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić. Suslavili su umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljko Ante Ančić, domaći župnik don Tomislav Topčić te još 48 svećenika.

Župnu crkvu ispunili su članovi don Jurine obitelji, bogoslovi, časne sestre, mještani te brojni vjernici iz župa u kojima je djelovao.

Na početku mise predslavitelj mons. Križić izrazio je prisutnima, na poseban način rodbini i najbližim suradnicima, iskrenu ljudsku i kršćansku sućut.

Iako znamo da nitko ne može izbjeći smrti, ipak smo uvijek iznova zbunjeni pred tim otajstvom – rekao je na početku homilije. Tjeskoba, žalost i zbunjenost javljaju se u suočavanju sa smrću.

„Ovo ljudsko iskustvo s nama je podijelio i sam Isus Krist. Prije svoje muke i smrti nije moga sakriti sve te fenomene koji se javljaju u ljudskoj duši u susretu sa smrću“, kazao je.

„Usprkos istini da je on cijeli svoj život išao sa punom sviješću prema ovom času i da je sa sigurnošću znao da nakon smrti dolazi uskrsnuće i novi život, ipak nije mogao izbjeći iskustvo straha i tjeskobe pred licem smrti.“

Isusov plač za prijateljem Lazarem nabolje svjedoči o tome kako sam Bog vidi i doživljava smrt u ljudskim očima. On je tješio Mariju i Martu, govorio im je o vječnom životu i uskrsnuću, neizbježnosti smrti, ali je svejedno, kao pravi prijatelj, zaplakao sa ožalošćenima.

Isus u navještaju o Kraljevstvu Božjem, kada govori o smrti, uvijek govori i o vječnom životu i uskrsnuću koji se rađa iz smrti. Isusove riječi – „Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će“ (Iv 11, 25) – odgovor su na vječni problem smrti u ljudskom životu. „On naglašava da smrt u ljudskom životu nema posljednju riječ. Čovjekov život je u ruci Boga, kojemu sve živi“, istaknuo je nadbiskup.

Smrt se po vjeri preobražava u život. S Isusom je smrt izgubila strašni aspekt te nema više lice očaja. U tom kontekstu sv. Franjo smrt naziva sestricom, a sv. Pavao kao da joj se ruga govoreći – „Gdje je smrti pobjeda tvoja? Gdje je smrti sada žalac tvoj?“ (1Kor 15, 55)

Kršćani, gledajući smrt očima vjere, ne gube nadu već to smatraju trenutkom definitivnog susreta s Bogom te početak novoga života kojega On daruje. „Već je starozavjetni molitelj, kada je ideja uskrsnuća bila posve nejasna, tvrdio da je dragocjena, u očima Gospodnjim, smrt pobožnika njegovih. (Ps 116,15) Vidimo da Bogu nije dragocjen samo ljudski život nego i smrt, ali smrt onih koji su u životu do Boga držali i s njim računali. Bog poručuje da smrt nije tragedija nego dragocjenost, ako umiremo s Bogom u srcu“, zaključio je nadbiskup.

Prije sprovodnih obreda pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Ančić ukratko je prikazao život i rad don Jure Žure. Na kraju je izrazio svim prisutnima iskrenu kršćansku sućut zazivajući milost Isusa Krista, vječnoga svećenika, da pokojnog don Juru primi u prostranstva vječnoga života.

In memoriam

Don Jure Žuro, sin oca Luke i majke Pave r. Dadić, rođen je 14. veljače 1953. u Košutama, ondašnjoj župi Trilj. Roditelji Luka i Pava imali su četvero djece – četvoricu sinova. Dvojica od njih, stariji Jure i mlađi Stipe, odabrala su duhovni poziv i pošla u svećenike.

Tadašnja župa Trilj obuhvaćala je do 2012. i današnju župu Košute. Njezini revni dugogodišnji župnici poput don Ante Bućana i don Tomislava Karamana davali su pečat vjerskom i crkvenom životu u toj župnoj zajednici. Ona je bila je pravi rasadnik brojnih duhovnih zvanja, svećeničkih i redovničkih.

Jure je pohađao četiri prva razreda osnovne škole u svom rodnom mjestu Košute, a zatim drugi dio osmoljetke od 5. do 8. razreda u Trilju. Nakon toga 1967. upisuje se u Nadbiskupsko sjemenište u Splitu i kao sjemeništarac pohađa Nadbiskupijsku gimnaziju.

Po završetku gimnazijskog školovanja i položene mature 1971. javlja se u Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu. Primljen je kao bogoslov Splitsko-makarske nadbiskupije gdje nastavlja svoju svećeničku formaciju i pohađa predavanja na Teologiji u Splitu, današnjem Katolikom bogoslovnom fakultetu.

Za vrijeme svoga filozofsko-teološkog studija pozvan je na odsluženje vojnog roka kojeg je odslužio u Novom Travniku. Sveti red đakonata primio je s još devetoricom ređenika preko ruku nadbiskupa mons. Frane Franića u katedrali u Splitu 26. lipnja 1977. Za svećenika je zaređen godinu dana poslije 25. lipnja 1978. u župnoj crkvi Svetoga Križa Split – Veli Varoš.

Don Jure je kao mladomisnik najprije imenovan župnim pomoćnikom u župi Gospe od Otoka u Solinu. U dekretu imenovanja (br. 1508/78) nadbiskup Franić piše: „Nastojte svoju kapelansku službu vršiti što savjesnije i revnije, u skladu s direktivama Vašega župnika o. don Mira Jovanovića, kao Vašega neposrednog crkvenog starješine, ne zapuštajući daljnju teološku i pastoralnu naobrazbu i nadasve dnevne, mjesečne i godišnje duhovne vježbe.“

Nakon te prve godine pastoralnog djelovanja preuzeo je odgovorniju službu i imenovan upraviteljem župe Vinišće gdje će provesti deset godina (1979. – 1989). Splitsko-makarski nadbiskup Franić ne propušta u dekretu (br. 1680/1979) mladom svećeniku don Juri staviti na srce i konkretne poticaje pa mu napominje:

„Nalazite se na početku svećeničke službe. Za dobre uspjehe u ovoj službi potrebno je, uz pomoć Božju, koju ćete tražiti u dnevnoj svećeničkoj molitvi, primjeran svećenički život i neprestano praćenje i proučavanje suvremenih teoloških i pastoralnih problema te savjestan i zauzetan pastoralni rad u duhu koncilskih i pokoncilskih odredaba sv. Crkve. Posebnu brigu posvetite poučavanju vjeronauka za obveznike svih uzrasta kao i za održavanje crkvenih objekata.“

Zbog pastoralnih potreba don Jure je iz Vinišća premješten za župnika u Trnbusima. Imenujući ga župnikom župe Trnbusi nadbiskup Ante Jurić zahvaljuje na njegovu dosadašnjem „savjesnom i uspješnom pastoralnom radu“. Na toj župi don Jure je ostao kratko, jer je već sljedeće godine preuzeo službu župnika u Župi Grohote na Otoku Šolti.

Nakon deset godina pastoralnog djelovanja u Grohotama (1990. – 2000.) odlazi za župnika svoje posljednje župe Vojnić–Gardun. Tu je već počeo pobolijevati zbog iscrpljenosti i zdravstvenih tegoba. Nadbiskup Marin Barišić 2008. zahvaljujući don Juri na „zauzetom vršenju dosadašnjih službi“, razrješuje ga župničke službe te mu daje slobodno vrijeme za odmor i liječenje.

Time je u životu don Jure počelo razdoblje bolovanja i liječenja koje je potrajalo punih petnaestak godina. Odlazi svome bratu don Stipi župniku u župi Žedno–Arbanija na Čiovu koji se iz godine u godinu u župnom stanu požrtvovno za nj skrbio. Don Stipe je svome bolesnom bratu tolike godine bio pravi bližnji, iskazivao mu potrebnu ljubav i milosrđe: njegovao ga, kuhao mu i prao, bio mu u svemu potpora i pomoć, vodio ga na preglede i brinuo se za sve što mu je bilo potrebno.

Budući da nije bilo ozbiljnijeg napretka u liječenju, nadbiskup Marin Barišić je don Juru 2019. i formalno stavio u stanje mira, a on je do kraja ostao u kućnoj njezi kod svoga brata don Stipe. Strpljivo je podnosio svoju patnju i svoje bolesti, bio je jednostavan, tih i zahvalan za svako učinjeno dobro.

Prije mjesec i pol dana don Jurino se zdravstveno stanje pogoršalo pa je dopremljen na liječenje u KBC Split. Premda su liječnici donekle uspjeli stabilizirati njegovo opće stanje, nije bilo ozbiljnijeg poboljšanja jer se radilo o teškoj dijagnozi nekoliko uznapredovanih bolesti. Preminuo je u prošli utorak 11. lipnja u bolnici na Križinama u 71. godini života.

Na kraju svoga zemaljskog putovanja don Jure je stupio pred lice Božje. Neka ga sada Gospodin Isus Krist, vječni svećenik, primi u prostranstva svjetlosti i mira, oprosti mu grijehe i ljudske slabosti te ga uvede u radost i veselje života vječnoga. Amen.