Misu u crkvi sv. Stjepana predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić u koncelebraciji s umirovljenim splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem, biskupskim vikarom za kler Vedranom Torićem, župnikom župe Rašćane don Ivanom Perišem te uz sudjelovanje dvadesetak svećenika.

Nadbiskup Barišić je u propovijedi podsjetio kako pokojnike vraćaju zemlji od koje su uzeti, majci koja ih ponovno prima k sebi na prijelazu u vječnu domovinu koja je na nebesima. „Kada se nađemo pred tajnom smrti uvijek se nameću pitanja smisla ljudskog života“, ustvrdio je mons. Barišić. „Ako bi život zbilja prestao sa smrću, teško bismo mu našli smisao. Bez vjere u uskrsnuće sve vrijednosti za koje se mučimo: vjera, poštenje, dobrota, pravednost, velikodušnost, milosrđe, izgledale bi poput uzaludnog truda, a prevladala bi logika sebičnosti i užitka“, istaknuo je te dodao „Da nema uskrsnuća i drugog života onda bi smrt zaista bila puko ruganje našem životu.“ „No kršćanska vjera tvrdi suprotno: Istina je da ljudski život ne završava smrću, sve mijenja.“ Isusovo uskrsnuće pokazalo je da smrt nema zadnju riječ, a njegovu su učenici tu istinu posvjedočili životom. Čovjek je stvoren za nešto veće od nestanka, stvoren za vječnost jer je Božja slika“, poručio je.

Put u tu vječnost Isus je označio zahtjevom života po neprolaznim vrijednostima: „Uvjeti su: živjeti vrijednosti koje ne mogu umrijeti.“ To su djela ljubavi, dobrote, pravednosti, velikodušnosti i milosrđa; dobro ima snagu uskrsnuća jer ne umire. Stoga nije jednaka sudbina onih koji su činili dobro i onih koji su činili zlo. Svi ćemo jednom stati pred Božje lice, a presudit će ono što smo tijekom života u sebi sabirali. Nadbiskup je naglasio da će pred Boga donijeti ono što su za života skupljali: vrijednosti ili bezvrijednosti. „Zato je sada vrijeme činiti dobro jer poslije smrti vremena za učenje nema. Glavni problem nije smrt nego život, odnosno koliko je naš život bio ispunjen besmrtnim vrijednostima. U tom svjetlu nadbiskup je za pokojnika rekao da je „vjerovao u uskrsnuće i tu vjeru naviještao i s njom se pripremao za susret s Gospodinom. Crkva ga s povjerenjem preporučuje Očevu zagrljaju i moli da ga djela dobrote prate u vječnost“, kazao je propovjednik.

Prije kraja mise zadušnice biskupski vikar za kler don Vedran Torić pročitao je nekrolog don Ljube Ercega, podsjetivši na njegov životni put, obilježen tragedijama, ali i znanstvenim i svećeničkim radom.

Don Ljubomir Erceg rođen je 24. svibnja 1937. u Rašćanima. Kao dječak preživio je četnički pokolj 1942. u kojemu je svjedočio tome kako je četnik jednome čovjeku prerezao grkljan, a upravo je iz obitelji Erceg stradalo najviše duša. Taj događaj obilježio je njegov život, ali ga nije pokolebao u vjeri. Godine 1949. upisao je sjemenišnu gimnaziju u Splitu gdje je završio srednju školu s odličnim uspjehom. Nakon odsluženog vojnog roka, 1958. započeo je bogoslovni studij u Zagrebu, a za svećenika Splitske biskupije zaređen je 1963. Prve svećeničke službe obavljao je u župama Šibenske i Splitske biskupije – u Borovcima, Betini i Segetu. Vrlo brzo pokazao je sklonost znanstvenom radu pa ga je biskupija poslala na studij u Rim, a potom u Pariz. Studirao je na Papinskom sveučilištu Gregoriana i na Sorboni, gdje je magistrirao i doktorirao filozofiju. Njegova doktorska teza nosila je naslov „Aspekti fenomenologije zla“.

Od 1968. veći dio života proveo je na relaciji Francuska – Švicarska – Hrvatska, predavajući filozofiju i teologiju, osobito na Katoličkom sveučilištu u Friborgu. Od 1981. bio je asistent, a potom i profesor povijesti filozofije na splitskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Predavao je i na poslijediplomskim studijima, a poznat je kao autor niza znanstvenih članaka i radova. Iako je veći dio života posvetio akademskom radu, ostao je vjeran svećeničkom poslanju i propovijedanju. 18. studenoga 2019. stavljen je u stanje mira, a 13. kolovoza 2025. Gospodin ga je pozvao sebi. Njegovi zemni ostaci položeni su u rodnoj župi 15. kolovoza 2025. Don Vedran je u završnim riječima istaknuo da je „don Ljubo svojim životom svjedočio da se vjera, znanost i ljudska dobrota mogu skladno sjediniti“, te zahvalio Bogu za njegovo služenje Crkvi i ljudima.

Okupljenima se zatim obratio župnik don Ivan Periš koji je i sam bio učenik pokojnog profesora filozofije. „Na kraju ove svete mise zadušnice za našeg dragog pokojnog svećenika don Ljubu i mog profesora filozofije, prije nego se pomolimo pred njegovim zemnim ostacima, želim izraziti iskrenu zahvalnost uime ožalošćene obitelji i u svoje osobno ime“, rekao je.

Potom su uslijedili sprovodni obredi koje je predvodio župnik don Ivan, a svećenici su zajednički otpjevali „Salve regina“. Pjevanje su vodili svećenici predvođeni mo. don Šimom Marovićem i don Jurom Vrdoljakom.