U uvodu sprovodnih obreda biskup Gorski je zahvalio roditeljima preč. Kobešćaka što su mu svojim primjerom i životom postavili temelj njegovog ljudskog i vjerničkog života koje je kasnije izraslo u svećeničko zvanje. “Svećenik dijeli sudbinu svojih vjernika, dijeli sve radosti i nade, uspjehe i neuspjehe, kušnje vjere, kušnje svojeg tijela te bolesti i umiranja. Preč. Ivan je sve to iskusio osobito posljednjih godina kada ga je bolest pohodila.

Silno se trudio da u župi Ivanec Bistranski izgradi župnu kuću i pastoralni centar i u tome je uspio. Dok je gradio toliko potreban dom ovdje na zemlji u kojem bi mogao stanovati i djelovati te okupljati vjernike svih dobnih skupina, Gospodin je za njega otvorio drugi dom – onaj vječni kojem svi mi težimo. Uselio se u onu kuću o kojoj Isus govori u evanđelju. Dok se u ovo vrijeme adventa pripremamo i radujemo utjelovljenju Sina Božjega o svetkovini Božića, Bog ga je oslobodio smrtnog bolesnog tijela te svih kušnji i muka koji su s tijelom povezani.

U ime Zagrebačke nadbiskupije zahvaljujemo preč. Ivanu na trideset i dvije godine vjerne svećeničke službe, zahvaljujemo njegovoj obitelji iz koje je potekao, zahvaljujemo Bogu za njegov život i zvanje koje mu je podario kao i za svako dobro koje je učinio za svoje vjernike”, rekao je biskup Gorski.

Župnik župe sv. Leopolda Bogdana Mandića u Orehovici vlč. Josip Ban obraćajući se okupljenima je istaknuo kako ovim svetim činom želimo zahvaliti Bogu jer nam je podario mnogo dobra preko pokojnog preč. Ivana. “Ovdje u ovoj župi i crkvi je Ivan odrastao i sazrijevao kao kršćanin u istinskoj vjerničkoj brojnoj obitelji te uz oca Dragutina i majku Katicu jačao u vjeri i ljubavi prema Bogu i Kristu Gospodinu te Crkvi i svemu što je Božje. Župa Orehovica osobito pamti slavlje Ivanove mlade mise jer je to bio veličanstveni događaj u kojem je sudjelovao cijeli kraj.

Pamtimo ga po njegovoj zauzetosti oko okupljanju mladih u svim župama u kojima je djelovao uz svoje redovite pastoralne aktivnosti, zatim po organizaciji brojnih hodočašća u razna svetišta koji su zasigurno za njega ali i za hodočasnike bili posebni trenuci. Pamtimo ga po njegovoj jednostavnosti, susretljivosti, otvorenosti i srdačnosti, ali i snazi te odlučnosti u mnogim djelima njegova svjedočenja onoga što je Božje”, rekao je vlč. Ban.

Nakon sprovodnih obreda uslijedila je misa zadušnica u župnoj crkvi u Orehovici koju je predslavio pomoćni biskup đakovačko-osječki mons. Čurić u koncelebraciji s biskupom krčkim mons. Petanjkom, pomoćnim biskupom zagrebačkim mons. Gorskim i okupljenim svećenicima. Homiliju je izrekao biskup Petanjak koji se prisjetio preminulog preč. Kobešćaka kao bogoslova i studenta s kojim je dijelio svoje akademske godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu punih šest godina.

“Tu smo svi zajedno bili kao jedna velika zajednica u kojoj je vladalo obiteljsko okružje koje se moglo rukama opipati. Svaki smo slobodni sat ili ne dolazak profesora iskoristili za zajedništvo u kojem smo dijelili sve brige i poteškoće, sva dobra koja su nam bila podarena, a čak smo znali i zapjevati. Nakon svećeničkog ređenja svaki od nas je krenuo svojim putem, ali smo ostali povezani kroz naše godišnje susrete na koje nas je osobito poticao preč. Ivan na čemu mu dugujemo osobitu zahvalnost.

Kad čovjek ode s ovoga svijeta jedino što nam ostaje je uspomena na njega. Pokušavamo se sjetiti posljednjeg susreta, zadnjih riječi i mjesta rastanka. Život ide dalje svojim tijekom, događat će se druge stvari te vrijeme čini svoje, ali ostaju nam uspomene koje ne blijede, kao i naša molitva, svijeće, cvijeće i misne žrtve za naše pokojne tijekom godine ili na godišnjicu”, rekao je biskup Petanjak pozvavši vjernike da “susreti u obiteljima i s prijateljima budu dan radosti. Kada se opraštate jedni od drugih pozdravite se, zagrlite i poljubite. Blagoslivljajte jedni druge, jer ćete tako biti obogaćeni blizinom i prijateljstvom. Neka nam zemaljski rastanak od preč. Ivana pomogne da za ovozemaljskog života budemo više ljudi i kršćani koji će graditi ovdje na zemlji Kraljevstvo Božje.”

Riječi zahvale na kraju misnoga slavlja u ime obitelji uputio je Zdenko Kobešćak, brat preminulog preč. Kobešćaka. Zahvalio je prisutnim biskupima, svećenicima, domaćem župniku, okupljenim vjernicima, a posebnu zahvala izrekao je liječnicima i medicinskom osoblju koji su preminulom preč. Kobešćaku bili snaga i oslonac u trenucima njegove borbe s bolešću.