Ovogodišnje geslo Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana bilo je „Ljubi Gospodina Boga svojega… i svoga bližnjega kao sebe samoga!“ (Lk 10, 27).

Bogoslužje je počelo ulaznom procesijom uz pjesmu „Ti, Kriste, Kralj si vjekova“ koju je predvodila skupina bogoslova Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu sa zborovođom i orguljašem – Emanuelom Frankolom i Matejom Špiranecom.

Dobrodošlicu kršćanskoj braći i sestrama izrazio je donedavni provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića, novi gvardijan Kapucinskog samostana sv. Jakova u Osijeku fra Juro Šimić. „Samostan sv. Jakova franjevaca kapucina skoro stoljeće – od 1927. godine, kontinuirano i zaufano, s drugim vjernicima, moli Krista Gospodina kako bi svi vjernici bili jedno u ovom svijetu“, a na to, podsjetio je, kao pojedince i Crkve obvezuju Isusove riječi s Posljednje večere (Iv 17, 20-23).

Gvardijan Šimić: „Ljubav prema Bogu želimo očitovati jedni drugima“

„Sjedinjeni s brojnim kršćanima diljem svijeta, i mi smo se okupili danas na 3. nedjelju kroz liturgijsku godinu, koja se ujedno u Katoličkoj Crkvi obilježava i kao Nedjelja Božje Riječi, na zajedničku molitvu za vidljivo jedinstvo kršćana“, rekao je gvardijan Šimić dodajući misao vodilju ovogodišnje Osmine iz Lukina evanđelja (Lk 10, 27). „Za nas Kristove sljedbenike i vjernike bitna je oznaka i obilježje zajedništvo čiji temelj jest sam Krist Gospodin. Kroz čitavu povijest oko Isusa se okupljaju njegovi istinski učenici. On ih ispunja svojim svetim mirom i duhom.

Mi smo danas okupljeni oko Krista uskrsnuloga. Bog nam daje Duha Svetoga, koji nas onda okuplja po svemu svijetu kao svoje učenike te nas u isto vrijeme povezuje sa svojim ljubljenim Sinom. On, Isus Krist, jest središnja točka ovog našeg večerašnjeg molitvenog i središnjeg ekumenskog slavlja. Crkva je vidljivi i djelotvorni znak Krista Gospodina. Crkveno se zajedništvo iznutra dinamizira, pokreće druženjem s Isusom kao učiteljem. Svaki vjernik svakodnevno je i trajno pozvan uspostaviti duhovnu vezu s Bogom i Kristom.

Mi kao kršćani vjerujemo da se to se ostvaruje u euharistiji, kroz molitvu i pozornom slušanju Božje riječi, u otvaranju vlastitog srca, a sve po Duhu Svetom koji u svijetu aktualizira Isusove riječi. Taj Duh i večeras progovara našem srcu. On želi da se međusobno bolje shvatimo te očitujemo međusobnu slogu i jedinstvo u našem konkretnome životu kao Kristovih učenika. Zato je jako važno da budemo na mističan način uvijek u povezanosti s Isusom.

Ovaj naš susret večeras je izazovan jer nam govori o činjenici naših međuljudskih podjela. Nažalost, podjele su snažno prisutne među svima nama zbog toga što smo ranjeni i obilježeni zlom i grijehom. No, te podjele je Isus Krist svojom krvlju dokinuo i na taj način ostvario mir.

U središtu ovogodišnjeg molitvenog promišljanja nalazi se prispodoba o milosrdnom Samarijancu, u kojoj nam Isus poručuje kako se ljubav prema Bogu ostvaruje ljubavlju prema čovjeku, prema bližnjemu. Želimo tu ljubav očitovati danas jedni drugima ovdje u ovoj jednostavnoj crkvi u Osijeku i prepoznati se u onoj veličini u kojoj nas je vidio Bog kad je dao za nas u smrt Sina svoga, Isusa Krista da bi nas njegovim uskrsnućem uzdigao u puninu postojanja“, razložio je Šimić i te pozdravio nadbiskupa Hranića, biskupa Ćurića, predstavnike Srpske pravoslavne crkve, crkava i crkvenih zajednica koje su proizašle iz reformacije.

„Živeći po istom Evanđelju, svi učinimo da drugi vide tko smo to mi kršćani i čiji smo po djelima plemenitosti, poštovanja, dobrote i ljubavi jednih prema drugima! Neka naša večerašnja molitva pridonese boljoj međusobnoj suradnji, boljem međusobnom prihvaćanju i poštivanju te izgrađivanju zajedništva utemeljena na vjeri u istog Krista Gospodina i njegovo sveto Evanđelje kojim se svi dičimo i naviještamo“, poručio je gvardijan Šimić.

Mons. Hranić najavio 100. obljetnicu molitvenih okupljanja kod kapucina

Uvodeći u slavlje „sabranih u molitvi za vidljivo jedinstvo svih nas kršćana“ predvoditelj mons. Hranić je pozdravio okupljene u Osmini pod biblijskim geslom Evanđelja po Luki kazavši kako su geslo i molitvene tekstove pripremili kršćani Burkine Faso. „U njihovoj se tradiciji i kulturi koristi posuda zvana kalabaš kako bi se gostima, koji umorni stižu s puta, najprije ponudila voda za piće. Taj je gesta izraz dobrodošlice, gostoljubivosti i zajedništva. Tek nakon što se gost osvježi, može započeti razgovor o svrsi posjeta.

I mi se okupljamo na ovom središnjem ekumenskom bogoslužju iskazom dobrodošlice jedni drugima, baš kao što je Abraham kod hrasta Mamre iskazao dobrodošlicu trojici svojih gostiju“, rekao je. Nadbiskup je zahvalio domaćinima kapucinima za njihovo višedesetljetno gostoprimstvo pozdravivši ih.

„Vaša osječka zajednica je kao pionir na našim prostorima još 1927. započela s vjernicima moliti za jedinstvo kršćana. Poslije ove 97. godine okupljanja na molitvu u ovoj crkvi ćemo za tri godine ponosno, zahvalni vašoj samostanskoj zajednici, obilježiti okruglu 100. obljetnicu molitvenih okupljanja za jedinstvo kršćana na području Slavonije. Zato se i ovo središnje ekumensko molitveno slavlje na razini naših biskupija ne održava u katedrali u Đakovu (iako ju je njezin graditelj biskup Strossmayer prije 142 godine posvetio ‘jedinstvu Crkava’), nego se okupljamo ovdje u crkvi sv. Jakova u Osijeku,“ objasnio je mons. Hranić te pozdravio okupljene.

Na ekumenskom bogoslužju u Osijeku su bili predstavnici Srpske pravoslavne crkve – izaslanik episkopa osječko-poljskog i baranjskog Heruvima Đermanovića, arhijerejski namjesnik, paroh osječki te potpredsjednik Ekumenske koordinacije Osječke regije protojerej Aleksandar Đuranović te paroh bjelobrdski, prečasni jerej Goran Todorović; biskup Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u Republici Hrvatskoj Péter Szenn i u njegovoj pratnji pastor Reformirane Crkve u Kotlini te tajnik Ekumenske koordinacije Osječke regije Darko Turšić, biskup Evangeličke Crkve u Republici Hrvatskoj Branko Berić, svećenik u Evangeličkoj crkvenoj općini Osijek dr. sc. Samir Vrabec, nadglednik/biskup Crkve Božje u Republici Hrvatskoj Matej Lazar Kovačević i u njegovoj pratnji đakon u crkvenoj općini u Vukovaru Zlatko Krasnec.

Nadbiskup Hranić pozdravio je i prisutne članove Ekumenske koordinacije Osječke regije, svećenike i vjernike: predsjednika Ekumenske koordinacije i profesora Ekumenske teologije na KBF-u u Đakovu vlč. izv. prof. dr. Antuna Japundžića, župnika Župe sv. Ćirila i Metoda i dekana Osječkog istočnog dekanata preč. Alojza Kovačeka, predstavnike Katoličke laičke zajednice „Molitva i Riječ“ Krešimira Stjepana Pećara i Katicu Krček,; zatim prisutne svećenike: prodekana Katoličkog Bogoslovnog Fakulteta u Đakovu vlč. izv. prof. dr. Borisa Vulića, župnika konkatedralne Župe sv. Petra i Pavla vlč. Mateja Glavicu i u istoj župi đakona Josipa Vukasnovića; tajnika Nadbiskupskog ordinarijata u Đakovu vlč. Nikolu Klemena, župnika grkokatoličke Župe Krista Kralja u Osijeku mr. sc. Ljubomira Sturka; župnog vikara Župe Uzvišenja Svetog Križa vlč. Vladimira Sabu; redovnice grada Osijeka i provincijalnu poglavaricu Marijinih sestara s. Samuelu Markanović, vjernike kršćanskih zajednica i Crkava s kojima su u crkvi molili i ravnatelj Vikarijata Osijek i nadbiskupijskog Caritasa vlč. dr. sc. Drago Tukara, župnik Župe sv. Roka u Veliškovcima vlč. Danijel Tigandžin, i redovnik iz Franjevačkog samostana Svetog Križa u Tvrđi fra Miroslav Petrac.

„Hvala vam za svjedočanstvo svakodnevnog uzajamnog poštovanja, suradnje i prihvaćanja u kršćanskoj ljubavi i zajedništvu. Ponosni smo na vas i na ostale građane Osijeka što zahvaljujući Vama živimo u uzajamnom poštovanju, u miru, zajedništvu i suradnji“, kazao je nadbiskup Hranić ističući da je u središtu molitve prispodoba o milosrdnom Samaritancu, u kojoj „ponovo odzvanja Božji poziv da ljubimo Boga nadasve i svoga bližnjega kao sebe samoga“.

Služba riječi i homilija mons. Ivana Ćurića

Počinjući bogoslužje predsjedatelj Hranić pozvao je na molitvu kajanja u kojoj su sudjelovali predstavnici kršćanskih crkava. U Službi riječi sudjelovali su: bogoslovi Matej Špiranec, Josip Krešo i Matej Mlinarić te đakon Josip Vukasanović. Homiliju je izrekao je mons. Ivan Ćurić, pom. biskup đakovačko-osječki.

„Kako nas lijepom radošću ispunja iskustvo našeg današnjega susreta. Vjerujem da možemo osjetiti i dokučiti kako je u njemu i mnogo više i dublje od onoga što nam s nekom jednostavnom dragošću doziva u pamet drevna izreka: Simlis simili gaudet – Sličan se sličnome veseli. Da, već i to izražava blizinu koja nam dolazi od istine da pristajemo uz Krista, da se priznajemo njegovima i nazivamo se Kristovim imenom – kršćani. A to je ime koje prije svega nosi sasvim osobito, duboko životno iskustvo: Moj je život po Isusu Kristu povezan s Bogom. I kad god nam Isus progovara, znamo: On nam objavljuje Božji život, istodobno i nas poziva da se otvorimo Božjem životu, kušajući već sada, na svom zemaljskom putu, makar u nepotpunoj mjeri, neizmjerni dar zajedništva s Bogom“, podsjetio je propovjednik promišljajući da to za kršćanina znači otkrivanje i izvora i cilja iz Božje ruke, a konačno ispunjenje ima jedino u punome zajedništvu s Božjim životom.

Mons. Ćurić podsjetio na ekumensko bdjenje, svjedočanstvo ljubavi

„Da svijet upozna Krista i njegovu ljubav – Tu je poruku, tako zorno, pred očima cijeloga svijeta htio očitovati nedavni susret, neposredno prije početka održavanja prvoga zasjedanja Opće skupštine 16. Biskupske sinode u Rimu, 30. rujna 2023. kad je bilo upriličeno ekumensko bdijenje ‘Together’. Bdjenje je priredila Zajednica iz Taizéa.

Bio sam nazočan među ostalim članovima Sinode. Pogledom sam i ja tražio neko središnje, uzvišenije mjesto gdje je papa Franjo. Ali, ne. Smjestio se sa strane, kao jedan od crkvenih poglavara – pastira, s carigradskim ekumenskim patrijarhom, anglikanskim canterburyjskim nadbiskupom i predstavnicima više kršćanskih Crkava i zajednica, uključujući i episkopa Srpske pravoslavne crkve, uz sudjelovanje mnoštva kršćana različitih denominacija okupljenih na Trgu sv. Petra.

Nekima se učinilo da ta gesta nije bila potrebna neposredno pred početak Sinode, jednog važnog koraka koji se tiče života Katoličke Crkve. No, tomu se nasuprot izdizala jedna još snažnija i važnija poruka, ona o zajedništvu koje sabire sve kršćane i poziva ih da svojim životom, riječju i djelom pruže svijetu lijepo svjedočanstvo o ljubavi koju po krsnoj vjeri svi nose u svojim srcima, kad traže i zazivaju Božju blizinu, ne bježeći od svijeta i ne prestajući biti dio velike ljudske obitelji“, rekao je biskup Ćurić.

U homiliji je mons. Ćurić promišljao o Isusovoj pouci, ujedno i opomeni jer „u primjerima svećenika i levita ne možemo ne vidjeti da ih bogobojaznost i pobožnost ne nadahnjuju za korake dobročinstava i ljubavi“.

„Nad čovjekom u nevolji, i to tako zdušno i velikodušno, prigiba se netko od koga se, zapravo, i ne bi očekivalo. Samarijanac, Židovima stranac, štoviše pripadnik plemena kojeg nisu podnosili. I to još od davnih vremena, od raspada kraljevstva poslije Salomona, posebno od 8. st. kad su Asirci zaposjeli Samariju i naselili je strancima. Za odijeljenost, sumnjičavost i suzdržanost, vidimo – stotine razloga.

(…) Isus upućuje na nasljedovanje onoga koji se ne susteže od djela i svjedočanstva ljubavi, nadilazeći razloge podjela i neprijateljstava, jer je u svemu treba pobjeđivati osnovni zakon, prva i najveća zapovijed – zapovijed ljubavi. Draga kršćanka braćo i sestre! I mi želimo da se u nas trajno razlijeva Božja ljubav, i mi je želimo svjedočiti svojim djelima ljubavi, i kao pojedinci i kao Kristova zajednica, posijana i razasuta po cijelom svijetu, u svim narodima i svim kulturama.

No, kršćansko nejedinstvo doživljavamo kao trn na tijelu Crkve, o kojem uvijek iznova nastojimo promišljati, dopuštajući da u našim srcima snažno odjeknu Isusove riječi i njegova pouka: Da budu jedno – posveti ih u istini. Ali i njegova opomena: ‘Kraljevstvo u sebi razdijeljeno ne može opstati’, izrečena, doduše, u drugome kontekstu, kad Isus govori o istini i vjerodostojnosti svoga poslanja koje je primio od Oca“, rekao je.

„Jesmo li sanjari na ekumenskom putu?“

Propovjednik je razmatrao o razdijeljenosti i pozivu na jedinstvo.

Zakljućujući homiliju mons. Ćurić je kazao: „I nama je danas na srcu vjerodostojnost našega poslanja, kao i onda kad su početkom 19. stoljeća započinjali snažniji ekumenski koraci. Tada su bili zaokupljeni pitanjem: kako naviještati Evanđelje narodima koji još nisu bili kršćanski.“

Kršćane današnjice „znaju preteći i na neki način opomenuti, i neke vrijedne, posve svjetovne inicijative suradnje, zauzimanja za zajedničko dobro, nadilaženja proživljenih sukoba, opraštanja i pomirenja. I u tome katkad trebamo prepoznati odjek Isusovih riječi: ‘Sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti’ (usp. Lk 16,8). Jesmo li sanjari na ekumenskom putu? Jedan od velikih promicatelja ekumenskoga pokreta iz našega kraja, đakovački biskup J. J. Strossmayer, govoreći o potrebi zbližavanja kršćanskih Crkava 1881. godine ovako piše: ‘A ja sam uvjeren da će ovo, što si predočavamo samo slikovito i u snu, do sredine a najkasnije do konca sljedećega stoljeća (20.) postati stvarnost blagoslova i spasenja.‘ Dvadeseto stoljeće je prošlo, i nije uspjelo ispuniti Strossmayerovu gorljivost kojom je požurivao čas jedinstva. No, sadržaj njegove želje i sna u Crkvi i dalje snažno živi“, rekao je biskup zaključujući homiliju.

Ekumenski put s Kristom

„Mi s ekumenizmom želimo gledati Krista koji je jedini temelj oko kojega se okupljamo i povezujemo, razborito razvrstavajući različitosti, otklanjajući stavove koji su izvor neprijateljstava i sukoba, a prepoznajući širinu i pravu blagodat bogatstva u različitosti. Ekumenski nas hod upućuje i na potrebu odgoja za jedinstvo u različitosti – u svim našim životnim sredinama – u obiteljima i župama, i na svim području društvenoga, socijalnoga i kulturalnoga života“, rekao je biskup.

Pozdravna riječ kršćana

Predvoditelj je pozvao na zajedničku ispovijed kršćanske vjere molitvom po formuli Nicejsko-carigradskog simbola vjere na način vlastiti pojedinoj kršćanskoj Crkvi. Nakon molitve vjernika i molitve „Oče naš“, uslijedio je pozdrav mira – znak uzajamnog pomirenja i zajedništva. Poslušana je riječ predstavnika kršćanskih Crkava.

Aleksandar Đuranović, pozdravljajući sabrane u Osijeku i nadbiskupa Hranića, rekao je da su Božji mirotvorci suočeni s aktualnim izazovima naoružavanja i ratovima: „Ponovno se svijet počeo masovno naoružavati, ima demona u više ljudi koji žele vladati cijelim svijetom i svakim umom. Nažalost, ponovno smo svjedoci dvostrukim mjerilima, licemjernim odnosima… i zato se danas povodimo, prije svega, jezikom Evanđelja, jezikom Svetoga pisma jer svaki drugi način i put kojim bismo pošli odveo bi nas u beznađe.

Ne govorim o svom osobnom stavu po tom pitanju, nego o temi koja nas je večeras zajedno okupila te pozdravljam osobno i prvo u ime osječko-poljskog i baranjskog gospodina episkopa Heruvima koji nam je svima u Osmini uputio pismo koje ću u cijelosti pročitati“, rekao je.

Episkop je u razmatranju potaknutim geslom Svjetske molitvene osmine naglasio da se Stari zavjet otkriva kao savršeni zakon Božji i vjersko mjerilo za Izabrani narod Božji i taj „narativ nas usmjerava u pravdu“, riječi koje u Knjizi Izlaska Bog kazuje proroku Mojsiju u Deset Božjih zapovijedi koje „sadrže primarne temelje morala, temeljne principe bez kojih je normalno postojanje i funkcioniranje ljudskog društva jednostavno nemoguće“.

„Nema spasenja, ako nema ljubavi! Ako nema ljubavi, nema ni izgrađivanja duhovnih vrijednosti, utemeljenih na osobnom odnosu i uzajamnoj korelaciji Boga i čovjeka. U Ovom trenutku sjetimo se riječi svetog nastavnika monaštva, prepodobnog Antonija Velikog, koji je govorio: ‘Od bližnjeg zavise i životi smrt (duše). Dobivajući brata, dobivamo Boga: sablažnjavajući brata, griješimo protiv Krista.’ Zato imajmo ljubavi za sve ljude i prema svemu što je Bog stvorio – i vidljivo i nevidljivo. Srdačno vas sve pozdravljam, želeći vam svako istinsko dobro od Boga i ljudi, i neka bude i ova Molitvena osmina za zajedništvo kršćana svima nama na korist i spasenje u vječnoj ljubavi Gospodina i Boga našeg“, istaknuo je.

Péter Szenn je rekao da se treba zahvaliti Bogu za blago kojim su okruženi okupljeni na molitvi. „U tom blagu jesu i ljudi koje u vjeri trebamo gledati pogledom Isusa Krista, motriti kao živi blagoslov“, kazao je naglasivši važnost Osmine u poticaju da „činimo dobro drugima i prihvatimo našeg bližnjeg otvorenog srca jer Bog nas je stvorio da se brinemo jedni za druge i živimo u istini“.

Branko Berić promišljao je u okviru teme Osmine o odgovoru na pitanje tko je moj bližnji kazavši kako je evanđeoska prispodoba krštenicima izazov za učiniti „pravu stvar“ i traži iscjeljenje, pomirenje jer prava ljubav ne dijeli. Poručio je Berić, ako se kršćani ne okupe zajedno i ne brinu jedno o drugima, nemaju šansu opstati. Naglasio je potrebu za pomirenjem, važnost Božje ljubavi prema svijetu.

Matej Lazar Kovačević pozdravio je nazočne te je u duhu gesla Osmine istaknuo: „Ponizno nam je priznati da su područja ljudske egzistencije kontaminirana, ljudsko biće je poniženo, ranjeno i s upitom o svome danas i za budućnost! Zato nam je nužno ponavljati Zapovijed ljubavi jer nam Gospodin Isus daje kriterij koji uvijek ostaje na snazi: pozvani smo ljubiti kao što On ljubi; bez uvjetovanja, ograničavanja, potpuno i nesebično! Ovaj večerašnji međusobni susret u vjeri prihvaćam i kao susret s Bogom koji ljubi… Poziv Gospodina Isusa je za sve nas izravan i posve jasan: ‘Ljubi!’. Njegova pedagogija je radikalna! Nasljedovati Gospodina Isusa, otvara naše biće s upitom u drugom smjeru“, rekao je te nadodao: „Molimo Gospodina, da se krijepošću Duha Svetoga približimo jedni drugima i da prepoznamo njegovu prisutnost u sestrama i braći. Zajedništvom u Gospodinu je nužno zaustavljati se na putu ovozemaljskog kretanja i biti raspoloživima za braću ljude.“

Bogoslužje je zaključeno zahvalom mons. Hranića, molitvom blagoslova i zajedničkim pjevanjem. Zajedništvo je nastavljeno druženjem uz trpezu u dvorani Kapucinskog samostana. Ekumenski hod se nastavlja 22. siječnja molitvom u 19 sati u Zajednici MiR, bogoslužjem 23. siječnja u 18 sati u donjogradskoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi i završava 25. siječnja u 19 sati u katoličkoj Župi sv. Ćirila i Metoda.